Odlučila sam ti pisati. Svaki dan po nešto. Iako znam da ti ovo nikada nećeš pročitati. Ali, nema veze… Neka me nazovu i ludom, briga me. Ovo je jedini način na koji se mogu 'isprazniti'. Tebi. Za početak ću ti samo reći… Imala si pravo. U vezi svega. (mislim da znaš na što točno mislim) Bila sam glupa. Egoistična. I vjeruj mi, sada plaćam za sve. Karma mi vraća, svakim danom. Baš onako kako si i htjela. Uništila sam sve. Zbog obične gluposti. I to si nikada neću zaboraviti niti oprostiti. Nedostaješ. Svakim danom. Sve više i sve jače. Mislim da me sada sustižu sve emocije koje sam prikrivala, zadržavala. Neka. Zaslužila sam. Sve od sada što ovdje budem pisala, biti će namijenjeno TEBI. Mojoj pravoj ljubavi. Mojoj srodnoj duši. Slomljeno srce i nesretna ljubav od svakoga napravi nešto. Od mene? Zombija. Ne živim, samo postojim.

* POSLANO IZDAVAČU * ''Kao dim si , Adriane - poušavam te uhvatiti ali svaki put se rasplineš. Možda sam zato i zavoljela toliko cigarete. Podsjećaju me na tebe, na tvoje prazno lice iza zavjese dima kada ga uvučeš, na oči koje toliko volim i pokušavam shvatiti ali su ocean koji je toliko dubok da, ako riskiram previše zaroniti, riskiram da će me pritisak zdrobiti...'' Šta da vam kažem osim: Jedan slučajan pogled. Dvije nespojive duše žedne jedna druge. Jedno krivo vrijeme. Jedno izrečeno ''Sad i zauvijek'' u krivo vrijeme. Ja. Ona. Mi. Vi. Oštećeni.