"Imao sam je gde sam želeo da bude. Na mestu gde sam je imao samo za sebe. Na mestu u kome su se moje najmračnije fantazije mogle ostvariti. Na mestu u kome smo samo ona I ja..sami" COPYRIGHTED © twerking__styles COVER MADE BY: twerking__styles

The story follows the main character Elizabeth Bennet as she deals with issues of manners, upbringing, morality, education, and marriage in the society of the landed gentry of early 19th-century England. Elizabeth is the second of five daughters of a country gentleman living near the fictional town of Meryton in Hertfordshire, near London.

I watched you changed. You've become another person. And I'm glad you did. You know why? Cause that means you're finally realising that you actually love me. And how much I want you. And I don't mean like sex. I physically and emotionally just want you. I want the way we cuddle, laugh and love. I want our petty fights and our bad moods. Us. All the time, no matter what. And I wanna make love to you gently like a princess and show you how I feel. But I also wanna fuck you till you're screaming my name and giving my back scars. Oh Gosh... I'm going crazy. You make me crazy. And I don't like it cause I'm doing stupid things. But I still love you. And I always will. That's a promise.

Poštovana gospođice Samuels, vaša prijava za 'Community College Seattle' koja je poslana datuma, 18.5.2014. godine u 14:39 sati poslana s mjesta Washington zadovoljava uvijete i prijava je prihvaćena. Zadovoljstvo nam je priopćiti Vam tu vijest s obzirom na vaš prosjek (4.0), nastava počinje po redovnom rasporedu. Za daljnja pitanja pošaljite na @ccseattle.org Direktor 'Community College Seattle' Harry Styles

Julie je oduvek bila sramežljiva.Ali,njen svet se menja kada pronađe wattpad,veoma popularan sajt gde ljudi postavljaju svoje priče.Ona postaje ovisna o tom sajtu,i čak počinje da postavlja neke svoje priče.Ali,da li su prijatelji,fanovi i glasovi sve što će ona dobiti od ovog sajta?Ili je moguće da pronađe i ljubav takođe? Ovo nije moja priča.Priču je napisala Ariana Godoy,tačnije cold_lady19.Ja ovu priču samo prevodim,naravno,uz njenu dozvolu.

Da li smo toliko slijepi da na vrijeme ne prepoznamo pravu ljubav? Da li mozemo biti bezosjecajni do smrti? Da li nam gubitak treba probuditi osjecaje? Na kraju ipak sve nas ceka smrt, ali prije smrti zivimo zivot. Zivot u kojem igramo po pravilima sudbine...

«Sedam spojeva je dovoljno. Sasvim dovoljno da se super provedeš s nekim. Jer, nisam ja za duge veze,» Nasmiješila se zabacujući bujne kovrče preko ramena. «A što nakon sedam spojeva?» «Svatko ide svojim putem ,kao da se ništa nije dogodilo.» «Prihvaćam» Osmjehnuo se zavodljivo i spustio lice do njenog. «Prihvaćam tvoju igru.» © 2014 by AnaCroatia; all rights reserved.