"Ono smo što smo, ali šta smo mogli biti?" Šta ako nam sreća nikada nije ni bila suđenja? Šta ako ljubav nije lek, već samo svedok nečijeg nestajanja? Na kraju, ostaje samo bolno saznanje da si volela nekoga ko nikada nije ni postojao van tvoje glave, i tišina koja potvrđuje da smo oduvek bili sami, da ovo između nas nikada nije mogao biti srećan kraj.

„Neki se vraćaju da bi preživeli. Neki se vraćaju da bi sve sravnili sa zemljom. Novi Sad te noći nije znao da će se njihovi putevi ukrstiti u krvi i mastilu." Ona je verovala u poeziju i mirne završetke. On je verovao u snagu pesnice i zakon ulice. Kada se svet studentkinje književnosti sudari sa mračnim univerzumom čoveka kojeg zovu Zver, pravila prestaju da važe. U gradu gde su kumstva prodata, a očevi postaju krvnici, jedna zabranjena ljubav postaće jedini put ka iskupljenju. Grehovi se plaćaju krvlju, a zora često donosi pepeo umesto svetlosti. "Nisu me ubili meci," šapnuo je on. "Ubila me je ta tvoja lepota jer sam zbog nje poželeo da ostanem." Ovo nije samo priča o padu. Ovo je priča o ženi koja je iz pepela najveće ljubavi podigla sopstveno carstvo. Jer kada zver zaspi, kraljica se budi.

Između beogradskog asfalta i šumadijske crnice, Konstantin Lučić bira teži put. Priča o povratku korenima, borbi za svaki grumen zemlje i krvi koja se proliva da bi se odbranio kućni prag. Od ranjenog momka do stamenog domaćina - ovo je hronika o porodici Lučić, gde svaki ožiljak priča priču, a svaka brazda čuva tajnu.

Dva sveta koja se mrze, dve strasti koje ne smeju da postoje. Šta ako sve krene naopako... a ipak uspe?

"Jedna noć. Jedna večera. Jedan potpis mog oca bio je dovoljan da moj život prestane da bude moj. Ja sam Anđela Nikolić, i večeras sam postala vlasništvo čovjeka kog se cio grad plaši. Prodana sam da bih spasila one koji su me izdali." Kako je moguće da te izdaju oni koji bi trebali najviše da te vole? Zovem se Anđela Nikolić i cijeli život sam hodala po mermeru naše vile, a sanjala o tome kako bi bilo hodati bosa po travi, negdje gdje me niko ne poznaje. Dok je moj brat Marko uživao u ulozi savršenog nasljednika, trošeći sate na priče o berzi i skupim automobilima, ja sam bila ona koja bi radije obukla staru duksericu i pobjegla u najdalji ugao vrta s knjigom u rukama. Bili smo bogati, to je bilo neosporno, ali za mene je to bogatstvo bilo teret. Dok su roditelji mjerili uspjeh visinom ugleda, ja sam bila ona koja je bježala iz tog zlatnog kaveza. Nikada me nije zanimalo ko ima koliko miliona; željela sam samo običan život, bez lažnih osmijeha i skupih haljina koje su me gušile. Mislila sam da smo porodica. Mislila sam da smo sigurni dok god imamo jedni druge. A onda se desila ta večera. Jedan miran porodični obrok pretvorio se u pijacu na kojoj sam ja bila glavna roba. Gledala sam u oca, čekajući da me zaštiti. Gledala sam u Marka, brata s kojim sam dijelila sve tajne, čekajući da podigne glas. Ali sjedili su u tišini. Ta tišina me je boljela više od bilo koje uvrede. U svijetu gdje se čast kupuje, a ponos mjeri u ciframa, shvatila sam da sam za njih bila samo osiguranje. Zadnji novčić u njihovom praznom džepu. Kažu da pravi roditelji daju sve, pa i posljednji otkucaj srca, da bi njihova djeca poletjela. Moji su uradili suprotno. Odsjekli su mi krila da bi njima zakrpili svoje rupe. Neki roditelji daju sve za svoju djecu, a moji su mene prodali kao najobičniju krpu."

Beogradski blokovi slabo trpe greške, a još manje bekstva. Kada se Srna vrati u stari kraj, ne dočekuje je dobrodošlica, već Strahinja - čovek čiji je ponos ostao skrhan na ruševinama prošlosti. Dok se oko njih pletu tuđe igre i stare rane ponovo otvaraju, njih dvoje se ponovo sudaraju na ivici sopstvenih granica. U svetu gde se slabost ne prašta, svaka reč je provokacija, a svaki pogled - korak bliže požaru koji su mislili da su ugasili. U bunilu gordosti, gde se strela nišani za konačni promašaj, da li će on biti dovoljan da ih ovoga puta u potpunosti dokrajči? Ili u tom krahu ipak leži spas?

~ A moje srce je pile, pokislo žuto i malo, što je kraj orla jednom zaspalo ~ 🐥🦅 Ona je njegov mir. On njen dom. I nijedna nesreća, nijedna laž, nijedna izdaja neće promeniti činjenicu da su oni stvoreni jedno za drugo.

Da li ste spremni da krenemo u avanturu sa Jagušem i Kosanom? Nadam se da ćete uživati kao i do sada.

𝓟𝓸𝓴𝓾š𝓪𝓳...𝓪𝓴𝓸 𝓲𝓴𝓪𝓴𝓸 𝓶𝓸ž𝓮š. ❝ Šta mi taj dečko može sve uraditi. Na sve načine može da me poremeti. ❞ ❝ Nikad, ni za milion godina, nisam mislio da će postojati neka osoba koja će me nervirati i napaliti u isto vreme kao ona. ❞ S🗝K

Nina u svom životu zna samo za tugu i nesreću. Nije ni čudno što je postala hladna i nedodirljiva kad je od malena prate maleri. No,i ona ima svoju ljubav,《CRVENU ZVEZDU》. Ni sama nije mogla da nasluti kako će joj jedna utakmica preokrenuti sve naopačke. Jedna navijačka svadja,jedan trenutak,jedna osoba... -"Nina,za ovo smo se rodili! Za ovo živimo! Zapamti da je Marakana naš dom i dok imamo nju,nismo sami!"