He lit his cigarette, I lit nothing. He drank alcohol, I drank water. He smirked, I smiled. He didn't love me, I didn't love him. He and I together wouldn't last a day. And then the game started... He said he found me intriguing, unique, and interesting because I didn't swoon over him. "You and me Grey, let's play a game. We'll date and in three months time I promise you will fall for me. When you fall in love with me between that time span, I win. If in any way you were to win I'll give up all the alcohol, cigarettes, and player ways." It was a game I wasn't willing to lose, but all games had accidents and consequences. It takes a broken heart to know how to break a heart.

A girl with her heart on her sleeve and boy with a reputation of breaking them. A/N: I started writing with this when I was 13. I love it a lot because I used it as a platform to talk about issues that mean a lot to me and I feel don't get enough attention (especially as I got older and learnt more), but please keep that in mind!! Cover made by: (sorry i haven't gotten your name yet, but i will put it down once i get it!) WARNING: This book deals with issues like self-harm and mental health. HIGHEST RANKING: #2 in Teen Fiction COPYRIGHT ©2015

Bronte Davis is Worthington High's sweetheart. With a charismatic and loveable personality and a drive to help anyone and everyone, it's easy to understand just why everyone loves her. That is, everyone except Blake Parker; the school's rude and arrogant bad boy. But even that's not hard to understand why. While Blake is mean, cruel and egotistical, Bronte is kind, helpful and humble. So what happens when Bronte is forced to stay at Blake's house since her parents are off on a work trip around Africa? Well, with Bronte's sudden determination to befriend the arrogant Bad Boy, you can only imagine all the different possibilities. Yes, all the possibilities that involve the two ripping each other's throats out, that is. With late night conversations, ruthless pranks, constant bickering and secrets that are yet to unfold, its a miracle the two haven't killed each other... yet. Then again, opposites do attract. ▲ ▲ ▲ Cover made by @jeoneunkiko

Stereotypes. I hate them. On my first day at my new school, a girl in a blue and white cheerleader's uniform told me I 'looked like a cheerleader' and asked me to come to tryouts. I almost decked her. Blonde hair and blue eyes do not a cheerleader make. Cheerleaders can be bitchy and mean but they can also act all happy and excited and they can drool and swoon over Finn Wallace – the hands-down hottest guy in school – like there's no tomorrow. Me? Well, I'm just bitchy and mean. So someone please tell me why Finn Wallace is suddenly chasing after me? *This is NOT a Bridgit Mendler fan fiction* Copyright © 2013 CrayonChomper

U četiri godine mnogo toga se može promijeniti. Možeš da promijeniš boju kose, svoje društvo, razviješ nove navike, saznaš mnogo o sebi... a novi najbolji prijatelj može da ti bude Frances MacArthur. Anna to stvarno nije planirala, jednostavno se... desilo. Ali kada Ash traži nemoguće od nje, u trenutku panike dobija osjećaj da nešto nije u redu sa Kristianom i Frances odlazi s njom da se uvjere da li je zaista tako. Međutim, Francesova nova odluka je iznenađuje i povlači mnogo novih situacija i velikih, skrivenih tajni. Formiraju se dvije strane, Ashova i Kristianova i Anna više nikome ne može vjerovati. Nalaze se u moru špijuna, mreža skrivenih motiva bliznakinja i P.J.-a, starih poznanstava, pa i prepletanja prošlosti i sadašnjosti u očajničkim pokušajima da se spasi budućnost. Vjerovati Francesu ili ne? Vjerovati najbližim Kristianovim saradnicima? Vjerovati starim poznanicima? Onima koji tvrde da su promijenili stranu? I postoji li šansa da se ne može vjerovati ni rođenoj braći? Ovo je druga sezona THW i mislim da je ne možete čitati ako niste pročitali prvu. Mislim, naravno da možete ako želite, samo što ćete veoma brzo odustati. Samo kažem. Cover je napravila @Ivona1950 ♥♥

Anna je, zajedno sa četvoricom braće, prebačena u novi život preko okeana, kod oca. Tek što je počela da se navikava na novi naglasak ljudi oko nje, nove ulice, zgrade i prijatelje, pojavljuje se jedan momak raščupane kose i u starkama za kojeg kruže razne glasine. U njoj raste želja da mu se približi, a čini se da ni on ne može da ostane podalje od nje koliko god pokušavao. Mogla bi danima da gleda u te nedokučne crne oči, tamnu, svilenkastu kosu i savršen osmijeh, da posmatra njegovo ponašanje i sluša njegove riječi... kao da nije ljudsko biće, kao da je natprirodan... Nastavak ove priče, The Hidden World 2, je u posebnoj knjizi i možete je naći na mom profilu :) (Nema vampira i vukodlaka.) Na coveru zahvaljujem najboljoj @Ivona1950 ♥

Mislila sam da imam sasvim normalan život, isplaniran i siguran, srećan. Do te jedne noći. Upoznala sam momka zbog kojeg sam počela da gubim razum. Izgovarala sam stvari koje nikada ne bih. Uvidjela sam monotonost svoga života. Unio je promjenu u njega. Unio je avanturu, ushićenost, sreću i ljubav. Ono šta nisam znala iza njegovog drskog tona i predivnih osmijeha je istina koja se krije i bolna prošlost koja ga je promijenila i napravila distanciranom osobom koja je sada. Zato sam pokušala da budem najbolja i unesem tu istu ushićenost i sreću u njegov život, kao što je on meni. I ljubav. Ponajviše ljubav. Mislim, mogao je bar da mi kaže koliko je opasan njegov posao. Ili da mi kaže šta osjeća. Šta trenutno misli. Stvarno. Taj momak me toliko zbunjuje. Nikada ga neću skontati. Mogao je bar da mi kaže zašto se vratio. Šta ga je natjeralo da ostane i nakon što smo se upoznali. Zašto sam ja bila drugačija? Stvarno. Nikada mi ništa ne govori. Čekaj, je l' mi to visi končić sa haljine? Ovo je moja prva priča koju sam pisala ko zna koliko davno i trenutno je uređujem, da bude bolja. Budite zato blagi, ipak je prva. :) I dalje ne vjerujem da ima preko 200k reads. Šta?