,,Gledao sam te neko vreme, ljubavi." rekao je sa smeškom.
,,Zašto mi ovo radiš? Zašto si me doveo ovde? Kakvu korist imaš od mene?" pitala sam. Nasmejao se.
,,Veću nego što možeš da zamisliš."
-Sada si moja, malena.- šapnuo mi je. Pogledala sam ga sa strahom u očima. Nasmešio se i nestao u gomili ljudi. Opipala sam mesto na kome me je obeležio i jauknula.
-U šta sam se ja uvalila?-
''Voleo sam je,ne zbog načina na koji je igrala sa mojim anđelima,već zbog načina kako je zvuk njenog imena mogao da ućutka moje demone.'' - Christopher Poindexter