Helena i Toni se nikada do sada nisu videli. U želji za odmorom oboje odlaze na isto mesto i igrom slučaja završe u istom hotelu. Dolazi do greške u sistemu i njima je dodeljena ista soba. Hotel je popunjen i ne postoji mogućnost promene sobe. Pred njima je četrnaest dana u istoj sobi sa jednim bračnim krevetom, a oni... Oni su potpuni stranci. Slučajnost ili sudbina?

Britt Weber trebaju novci. Mjesečna plaća njezine majke ne može pokriti sve troškove, stoga Britt odlazi na razgovor za posao na koji ju je prijavila njezina najbolja prijateljica. Kad joj vrata otvori Adrian Clark, njezina dugogodišnja simpatija, istog trenutka će požaliti svoju odluku i, naravno, dobiti posao. cover: @zlatnakraljica

∞ Ono što mi zaista jesmo je mnogo važnije od onoga što ljudi misle o nama. ∞ Knjiga mojih stavova, misli, razmišljanja, savjeta i svega ostalog. Ponekad previše pozitivno, nekad negativno, uglavnom realno jer i u lošim situacijama trudim se misliti na dobro pa nadam se da će vam biti zabavno, da ćete se poistovjetiti s nečime možda i da ćete iznositi svoja mišljenja. *svejedno koji tekst prvi čitate, svaki tekst je razmišljanje za sebe* Započeto: 4.9.2015. Završeno: //

* POSLANO IZDAVAČU * ''Kao dim si , Adriane - poušavam te uhvatiti ali svaki put se rasplineš. Možda sam zato i zavoljela toliko cigarete. Podsjećaju me na tebe, na tvoje prazno lice iza zavjese dima kada ga uvučeš, na oči koje toliko volim i pokušavam shvatiti ali su ocean koji je toliko dubok da, ako riskiram previše zaroniti, riskiram da će me pritisak zdrobiti...'' Šta da vam kažem osim: Jedan slučajan pogled. Dvije nespojive duše žedne jedna druge. Jedno krivo vrijeme. Jedno izrečeno ''Sad i zauvijek'' u krivo vrijeme. Ja. Ona. Mi. Vi. Oštećeni.

"Bila sam prašina i sjena, ispunjena mržnjom. U vremenu koje nije prolazilo i prostoru koji je uvijek ostajao bijel i i nosio masku nježnosti, gledala sam na sebe kao na mrtvaca. Imala sam svoj kostur, ali ne i vitalnost. Imala sam pravo nadati se, ali prepustila sam se beznađu. Osjećaji su postajali otrov i uskoro sam priželjkivala zaboraviti svoje ime jer je sve ostalo već bilo izgubljeno. Da nije bilo Nicholasa, ne bih te noći izvadila šator. Legla bih na zemlju. Na svjetleću, mokru, tvrdu zemlju i pustila da me hladnoća ogoli i da mi se zvijezde smiju, ali samo one koje još dugo vremena neće pasti. One druge, samoubojice, dijelile bi moje suze i pružale mi ruke. Možda bih tada, prvi put u životu, osjećala da negdje pripadam." Florence, obavijena tugom i srdžbom, bježi iz kraljevstva svoga oca i kreće prema kraljevstvu svoje majke. No najteže putovanje bit će ono u njoj; Florence će ono trulo i prazno pokušati pretvoriti u nešto čisto i blistavo. Florence sanja o polarnim svjetlima. Ova priča zahtijeva dobro poznavanje latinskoga jezika. Šalim se :) U njoj se nalazi nekoliko fraza na latinskom, ali za svaku se prijevod može naći na internetu. Slika na naslovnici nije moja, već je preuzeta s Tumblr-a.

to the rhythm of the song, i lay my bones in the backyard. because they are made of lust. they want to listen to your playing until they turn to dust.

Da li je jedna stvar vredna svega? Šta je poenta života? Elisa Anderson je obična 17-godišnjakinja koja od malena pleše balet. Bila je ubedjena da će tako biti do kraja života, sve dok realnost nije pokucala na vrata i polila je hladnom vodom. "Ako te ne vidim, ne znači da ne mogu da te osetim. Ako te ne osetim, ne znači da ne mogu da te čujem." #1 u General Fikciji: 4.1.16. ZAVRŠENA: 8.8.16.