Ovo je priča o ljubavi, o životu i o borbi. Onoj koju vodimo sami sa sobom. Volela je Petra. I otišla od njega. Volela je Ognjena. A Petar se vratio. Čitavog života Simona trči iz starog života u novi, iz sadašnjosti u prošlost, sve vreme na duši noseći teret greške koju sebi ne može da oprosti. Ovo je emotivna ispovest žene kojoj je uvek malo falilo za sreću.

"Ĺjubav je život. Sve što razumem, razumem zato što volim. Postoje mnoge sudbine. Postoje mnogi putevi." Svatko sam bira put kojim će krenuti.

Samo jedan šav bio je dovoljan da se Barbara zagleda, ni manje, ni više već u doktora. Ne, to nije bio bilo kakav doktor. Ne onakav kakvog bi svatko očekivao u ordinaciji. Ne onaj sa sijedom kosom, brkovima i naočalama koje samo što ne ispadnu s vrha nosa. Ovaj doktor je bio sve samo ne takav. Doktor Bassi bio je tridesettrogodišnjak. Zgodan. Mišičav. I jako privlačan. Onako privlačan da poželiš svako malo primat injekcije od njega. Toliko privlačan da bi odmah zbog njega zavoljeli odvratan miris bolnice... - Pratim što radi rukama. Uzima alkohol i gazu. U sljedećem trenutku jednu ruku mi položi iznad koljena, a drugom nježno čisti ranu na koljenu. Osjetim njegov vreo dlan na svojoj nozi. Oh kako bi voljela da pomakne ruku malo više... -˝Vi ćete me šivati?˝ upitam ga. ˝Da. Ne boj te se u dobrim ste rukama.˝ kaže i nasmije mi se. Dobro jesam li ja luda ili? Što mu je to trebalo značiti 'u dobrim ste rukama'? Pa voljela bi biti u njegovim rukama... - Željela sam da stenjem njegovo ime, a sad mi je neugodno kad mi je vidio gaćice. Ležala sam u tišini dok je on šivao moje koljeno. Bila sam svjesna da trebam paziti na svaki svoj pokret nogom jer samo jedan pokret otkrio bi i više nego što želim pokazati. ˝Evo ga. Završili smo. Imate samo jedan šav.˝ kaže mi i zagleda se u mene. Ima neki čudan pogled. Želi li i on mene?... ❤ Danny

Prolog Previše je ružnog ostavila iza sebe i zaslužila je ove rijetke trenutke sreće i mira, sklupčana u sigurnosti njegovog toplog zagrljaja. I neće dozvoliti da joj ikada više netko ili nešto istrgne sreću iz ruku. Podigla je glavu s njegovih prsa zagledana u lice koje je odavalo mir i spokoj glave opušteno zabačene na jastuk. Duboko je disao i svaki otkucaj njegovog srca u nju je ulijevao novu snagu. Uživala je gledajući ga kako napokon spokojno spava, izmrcvaren nizom događaja koji su opasno prijetili da se ovo čarobno proljetno jutro nikad više ne ponovi. Zahvaljujući spletu dobrih okolnosti i uz puno sreće, sad su opet oboje ovdje gdje pripadaju. Jedno uz drugog, nerazdvojni zajedno. A tako je malo nedostajalo ... Aleksandra se posve nesvjesno trzne i sa zebnjom joj kroz misli prelete svi nemili događaji koji su joj prethodnih godina život pretvorili u dramu, u borbu za opstanak. Obavijena hladnoćom, povuče prekrivač više prema bradi i čvršće se privije uz tamnoputog muškarca koji je mirno spavao pokraj nje, duboko i mirno dišući. Proljetni je povjetarac slavodobitno lepršao nad gradom, a ptičice su svojom razigranošću i veselim pjevom pozdravljale prirodu koja se budi. Sklopila je oči i utonula u još jedan san. Dan će započeti bez njih dvoje, a oni će mu se pridružiti kad prespavaju sve ružne uspomene.

Jedna srednjoškolska ekskurzija u Španiju. Dvoje profesora koji imaju zajedničku prošlost nakon petnaest godina ponovno nailaze jedno na drugo. Otkačeni maturanti koje pucaju bubice, njihove ljubavi i dogodovštine stalno će ih spajati i protiv njihove volje. Hoće li prošlost koja ih veže postati njihova sadašnjost i budućnost, hoće li se sve nove ljubavi, raskidi, poznanstva i slomljena srca skrpati i završiti sretno do povratka kući? U ovoj humorom prožetoj pričici čeka nas odgovor. Pisana od : 12. 07. - 16.08. 2019.

"BILA si moja od onog trenutka kada sam te prvi put ugledao, to znači da ne možeš pobjeći od mene, niti možeš gledati ili razgovarati s drugim muškarcima...Shvatila?" Zadrhtim. "SHVATILA?" Zahtijevao je odgovor. Klimnem glavom. "Dobro... sad zatvori ta svoja lijepa usta ili ćeš biti kažnjena" Osjetim kako mi suze teku niz obraz. Njegove grube, ali tople ruke spustile su se na moje lice. Njegovi su prsti obrisali moje suze. "Ne plači moja ljubavi... Nikad te neću povrijediti... ti si moja, samo moja..." S tim riječima se njegove usne grubo sruše na moje.

Najveća pegula naleti na najveću nevolju u gradu. Gina je djevojka koja je upravo ostavila zaručnika jer je saznala da ju je godinama varao. No ona i dalje vjeruje u sretne završetke iz bajke okrunjene brakom. Adam je mladi i poželjni neženja koji ne namjerava provesti život u okovima braka. Što će se dogoditi kada se ovaj dvojac nađe na jednom mjestu? Saznjte u nastavcima ;) 🥇#romance (20.05.2021)