7:15. Čas matematike. Zvuk pucnja. Vrisak. Još jedan zvuk pucnja i ovaj put vrisak koji se prolomio kroz hodnik je bio prodorniji i kraći od prethodnog. 7:20. Zaključani su u kabinetu za matematiku, zajedno sa nastavnikom, okupani znojem i panikom. Na svakih nekoliko minuta čuju pucanj i vriske iz hodnika i okolnih učionica. Ubijali su jednog po jednog. Jedanaest sati i sedamnaest minuta. Toliko vremena su proveli zajedno, zaključani u kabinetu. Nesvesno ili svesno, počeli su da upoznaju ljude koje su već godinama znali. Srednja škola će za njih poprimiti potpuno novo značeje. UPOZORENJE: Sadrži scene nasilja. Copyright © 2016 by @psihopata_sa_sekirom; all rights reserved

* POSLANO IZDAVAČU * ''Kao dim si , Adriane - poušavam te uhvatiti ali svaki put se rasplineš. Možda sam zato i zavoljela toliko cigarete. Podsjećaju me na tebe, na tvoje prazno lice iza zavjese dima kada ga uvučeš, na oči koje toliko volim i pokušavam shvatiti ali su ocean koji je toliko dubok da, ako riskiram previše zaroniti, riskiram da će me pritisak zdrobiti...'' Šta da vam kažem osim: Jedan slučajan pogled. Dvije nespojive duše žedne jedna druge. Jedno krivo vrijeme. Jedno izrečeno ''Sad i zauvijek'' u krivo vrijeme. Ja. Ona. Mi. Vi. Oštećeni.