1. korak je- zamisliti svoj cilj. 2. korak je- vizualizirati ga. 3. korak je- prekrižiti treći korak jer planiranje odmiče od cilja.

#1 IN FANTASY (25.11.2016.) „Spustila se sa svoje planine i krenula u šetnju. Osluškivala je cvrkut ptica, udisala svježi zrak, uživala u načinu na koji joj sunce grije lice. Odagnala je ružne misli o vjenčanju, o očevoj ljutnji - kao i strašan predosjećaj da će se nešto loše dogoditi." Mae Montagna, osamnaestogodišnja vilinska princeza, prisiljena je na udaju za čovjeka kojeg ne voli, kao i na gubitak mladića kojemu je njeno srce pripadalo. Baš kada pomisli da njenoj noćnoj mori nema kraja, na Maeino vjenčanje provaljuje skupina pirata - čiji je cilj oteti upravo nju. Mladi pirat Adrian, predvodnik otmice, isprva nije svjestan da princezi zapravo pruža slamku spasa. Što će se dogoditi kada jedina nasljednica prijestolja nestane sa zloglasnim piratima? Koju će cijenu Adrian platiti kada počne razvijati neočekivane osjećaje? Kakve će odluke pasti kada ovi junaci otkriju da se nad njihovim svijetom nadvija sila toliko mračna da je ne mogu ni zamisliti? Veliko hvala genijalnoj @YvonneMaya za prekrasnu naslovnicu <3

Smrt ju je pozvala sebi, kao i hiljade drugih. Previranja u svetu duhova zahtevaju prisustvo svih medijuma, ali koliko će njih doživeti veliku bitku? Izdaje, tajne, zaboravljene legende i natprirodne moći... Za šta ste vi nadareni?

Kratka priča iz moje knjige "Pjesma crne krune". Radnja je smještena prije početka romana i ispričana iz Tirine perspektive. Uživajte <3 Naslovnicu napravila @YvonneMaya <3

"Bila sam prašina i sjena, ispunjena mržnjom. U vremenu koje nije prolazilo i prostoru koji je uvijek ostajao bijel i i nosio masku nježnosti, gledala sam na sebe kao na mrtvaca. Imala sam svoj kostur, ali ne i vitalnost. Imala sam pravo nadati se, ali prepustila sam se beznađu. Osjećaji su postajali otrov i uskoro sam priželjkivala zaboraviti svoje ime jer je sve ostalo već bilo izgubljeno. Da nije bilo Nicholasa, ne bih te noći izvadila šator. Legla bih na zemlju. Na svjetleću, mokru, tvrdu zemlju i pustila da me hladnoća ogoli i da mi se zvijezde smiju, ali samo one koje još dugo vremena neće pasti. One druge, samoubojice, dijelile bi moje suze i pružale mi ruke. Možda bih tada, prvi put u životu, osjećala da negdje pripadam." Florence, obavijena tugom i srdžbom, bježi iz kraljevstva svoga oca i kreće prema kraljevstvu svoje majke. No najteže putovanje bit će ono u njoj; Florence će ono trulo i prazno pokušati pretvoriti u nešto čisto i blistavo. Florence sanja o polarnim svjetlima. Ova priča zahtijeva dobro poznavanje latinskoga jezika. Šalim se :) U njoj se nalazi nekoliko fraza na latinskom, ali za svaku se prijevod može naći na internetu. Slika na naslovnici nije moja, već je preuzeta s Tumblr-a.

Kratka priča o osmogodišnjoj djevojčici koja u bolnici upozna slavnog Petra Pana.

Sebičan sam, da. Sebičan. Ja, moje emocije, moje tijelo, moj um, moje sve - to je najbitnije. Uništava me to. Opet sam sebičan. Opet mislim samo na sebe. Uništava te to što si sebičan? Ironija.

Dvadesetogodišnji Marko živi život kakav se samo poželeti može - studira predmet koji voli, roditelji ga podržavaju u svemu, država mu plaća školovanje. Kada postavi oglas za cimera, umoran od samačkog života u malom stanu koji je kupio radeći letnji posao, iznenadiće se kada njegov poziv prihvati siledžija iz srednje škole - Strahinja. 15. 07 - #64 in Romance 17.07 - #60 in Romance 19.07 - #45 in Romance 31.07. - #39 in Romance ( naslovnicu napravila moja dobra drugarica @are_ya_nasty <3 )

''Ispričat ću ti priču o gradu u kojemu je priroda počela vraćati ono što joj je oduzeto. Ispričat ću ti o prirodi koja pati, o galebu koji više ne može letjeti, o mršavom štenetu koje se s čežnjom prisjeća kako je nekoć bio omiljen ljubimac, o drvetu koje je tužno jer više o njemu nitko ne brine. Ispričat ću ti o onome što nas čeka, i o tome kako sam bila razmažena i slijepa. Voljela bih ti ispričati. Želiš li me poslušati?''

''Naši grijesi mogu biti naše sidro koje nas vuče dolje, ali to ne znači da se brod sidra ne može odvojiti i krenuti dalje...'' - Jedan mladić lišen emocija, zarobljen u sebičnosti, ne razmišljajući prolazi kroz život odvojen od svega što ga okružuje. Jedan dan, nizom slučajnosti on odlazi na mjesto koje je poznato jedino izgubljenim dušama koje moraju donijeti odluku - prijeći ili ostati? Razdoren između svojih grijeha i isprepletenih emocija koje proživi na mjestu koje je vrijeme zaboravilo, on mora donijeti najtežu odluku - ostati živjeti s težinom vlastitih grijeha ili prijeći dalje poput kukavice? Na kraju priče pročitajte riječ autora za malo više detalja, hvala lijepo :))