Sta biste uradili kada bi izgubili sve do cega vam je bilo stalo u zivotu? Verovatno biste bili skrhani i mislili da ne mozete dalje, ali ipak vreme i zivot nikoga ne cekaju i uvek nastavljaju dalje cak i kada vi to ne mozete. U sirotistu sam zavrsila sa cetiri godine, nikada ne saznavsi ko su mi bioloski roditelji. Usvojena sam od strane brizne porodice, ali to nije bila obicna porodica, bili su tajni agenti i radili su za NSA, agenciju koja se bavi zastitom zemlje i ima vecu moc i od FBI, ali sada su mrtvi i saznala sam da je ceo moj dosadasnji zivot bio jedna velika laz. Mislila sam da su mi "roditelji" advokati, ali sada sam saznala da su bili agenti i NSA zeli da ih zamenim. Nikada nisam videla svoju buducnost radeci neki dosadan posao i provodeci dane u kancelariji. Dobicu tutora i zapoceti moju obuku, ali ko zna, mozda cu sresti i ljubav svog zivota i naci bioloske roditelje...

Nikad ne znaš što ti život može donijeti. Nikad se ne možeš vječno skrivati od osobe koja ti je pokazala istinsku sreću i najveću tugu. Život je jedna velika lutkarska predstava, a mi smo malene lutkice kojima sudbina, lutkar, okrutno upravlja. Njih dvoje nisu bili niti popularni niti odbačeni. Jednostavno dvoje mladih s naočigled različitim pogledima na život i različitim prijateljima. Jedan slučajan potez može promijeniti mnogo toga i učiniti da sudbina započne još jednu svoju predstavu u kojoj će nevino srce biti izigrano i slomljeno, u kojoj će laži i ljubomora biti razlozi prekida prave ljubavi. Hoće li ta ljubav na kraju preživjeti sve to ili će dopustiti da propadne. Samo vrijeme to može pokazati. Može li treća osoba imati presuđujuću ulogu u ovoj predstavi?