"Forever was a simple promise before it became a difficult task" Your first love is always the hardest to let go of, which is why Delilah and Mason had promised each other that after college they'd make it work. Unfortunately for them both, their forever had an expiration date. Now it's four years later and they're strangers again. But these strangers have a past, and that past is determined to find its way back to them. When a weekend home causes their paths to cross for the first time in years, they're reminded of just how much they've missed out on. So when a tragedy strikes that forces Mason back to their hometown at the same time Delilah is doing her clinical hours for PA school, their lives are once again intertwined. Will they make it through this time? Or will the past pressure be too much of a reminder that they couldn't make it work? ~~~ A second chance, small town, sports romance that is: I WISH YOU THE BEST. Wattpad Editor's Choice / August 2023

18.vek,vek u kome u Engleskoj vlada monarhija. Državom upravlja arogantan kralj i pohlepna kraljica koji imaju kćer. Sofia ima svega u izobilju ali ne i tako savršenu porodicu..Da li ce sebi upropastiti zivot pristavši da učini nešto?

*** Nova priča, nova ljubav i likovi koje ste već imalo priliku upoznati, možda čak i zavoleli. Malo humora (dobro malo više), malo romantike, malo neizvesnosti, malo umetnosti,... Malo više vrućih i užarenih scena (ipak počinje toplije vreme), poneka naredba i tu i tamo malo snažniji dodir dlana sa delovima tela koje nije kultrurno javno spominjati. (A svi znate kako sam ja jedna veoma kulturna osoba i ne koristim vulgarne reči dok pišem ;-P) Zavirite, možda nađete nešto što Vam se dopada! P.S. Autor odbija da preuzme odgovornost i račune iz prodvanice, u slučaju uništenog donjeg veša pri čitanju nekih poglavlja... <3<3<3 *** © sva prava na priču su taaaaako zadržana da Vas molim da pokušate da se suzdržite od kopiranja iste

Šta se desi kada spojite dvoje tvrdoglavih mladih ljudi, punih besa i grižnje savesti? Dodate tome nekoliko tajni, uzajamnu netrpeljivost i prstohvat nepoverenja. Pomešte sa šačicom malobrojnih prijatelja, gomilom problema i nekim ne baš legalnim radnjama... Začinite sa bezbroj užarenih pogleda i dodira, i nekoliko urnebesnih prepucavanja. A zatim ih ostavite da se krčkaju u tišini zamračene sobe, povremeno proveravajući da ne planu od požude. Savršen recept za priču u kojoj ćete uživati a zatim tražiti još... **********U PRIPREMI ZA ŠTAMPU**********

Mina je bila, naizgled, veoma prosečna devojka. Odličan učenik kao I odbojkašica iz prvog tima. Nije bila popularna, nije izlazila, imala momke I radila sve ono što su radile današnje devojke. Bila je povučena, I pomalo nevidljiva. Akcenat je na onom 'naizgled' Ispod cele te fasade, ležale su brojne tajne. A ona najsočnija I najveća, bio je jedan jedini - Uroš Lazarević. To je onaj lik, za kojim pola škole balavi a druga polovina ga se boji. Sa svojim tamnim očima, aurom lošeg dečka I osmehom od million dolara, svaka devojka bi pala na njega. Bio je glavni 'bad boy' škole, I sasvim slučajno, Minin polu brat. ~*~ ''Biće zanimljiva noć, ha?'' Okrenem se i vidim Uroša naslonjenog na zid,sa rukama prekrštenim na grudima. Očigledno je čuo da ću da prespavam kod Filipa. ''Mmm,možda..'' - Kažem zavodljivim glasom,namerno ga izazivajući. Ni ne shvatim u kom trenutku se našao ispred mene i pribio me uza zid. Torba mi je ispala na pod, a on je zavukao ruke na zadnju stranu mojih butina, podigao me tako da moram da obavijem noge oko njegovog struka. Ledja mi je držao pribijena uza zid. "Uroše..šta to radiš?" Ruke je postavio na moju zadnjicu da bi mogao da održi ravnotežu, ali to nije bilo potrebno, pored njegovog pogleda koji me je držao apsolutno na mestu. Od jednom, grubo je spojio njegove kukove s mojima. "Ja sam tu bio prvi. Prvo je meni pripalo. Moje će i ostati." Prosiktao je dok me je gledao u oči, još jednom nam grubo spajajući karlice. "Razumeš?!" ~*~ Napomena: Ova priča već postoji na instagram profilu nas._san , gde sam je pisala dok sam bila adminka. Ovo je editovana verzija te priče.

Kada Tara Martin na pragu svog osamnaestog rođendana upozna svoju, ko zna koju po redu hraniteljsku porodicu, odjednom, budućnost više ne izgleda tako tmurno. Divna porodica i fantastični prijatelji su sve što joj je nedostajalo proteklih godina. Kada je dolazila, nije očekivala da će ovde, napokon, posle dugo vremena ponovo pronaći dom i sreću. Nije očekivala ni njega... Pored upoznavanja sa novom porodicom, privikavanja na novu sredinu i ljude, rešavanja tuđih ljubavnih problema, škole, posla, nasilnika i ruske mafije ko još ima vremena razmišljati o određenoj „horizontalnoj zabavi" pitate se??? Čekajte dok upoznate Alekseia Volkova i sve će vam biti jasno. Topao i duhovit roman o zacelivanju rana iz prošlosti, porodici i prijateljstvu, začinjen sa malo akcije i ljubavnom pričom koja će vam usne razvući u veliki osmeh ali i opasno zacrveneti obraze. #1 in Teen Fiction nekoliko puta

Kidnapovali su me sa dvanaest godina. Oduzeli detinjstvo i najlepše dečije godine. Otrgnuli od porodice i ljubavi, a dali samo prljave dodire. Sada sam spašena iz tog pakla, ali opet zatvorena. Okružuju me beli zidovi, uniforme i on. Muškarac u belom mantilu prvi je u mojih dvadeset godina koji mi želi pomoći, a ne dirati i iskoristiti. Ali on ne shvata da meni nema pomoći, jer nisam sama. Ona je tu. Ja sam tu. Zatvorena između zidova ustanove za mentalno obolele koju zovu ludnica, i nisam sama. Ta devojčica i dalje je u meni, kao i ova Ana koju su stvorili. Obe su deo mene. "Jedna je čista i svetla poput anđela, dok je druga crna i mračna poput đavola. Obe su ja. One su deo moje duše koja već osam godina živi u tami. Ali to sam ja, devojka sa dva lica..." ~Kelly Clark~

"Tu. Pred njihovim očima ona se raspadala. Njen um je umirao, njene oči krvarile, njena glava pucala, a opet... Niko nije primećivao" nepoznat Ne znam zašto volim ovaj citat. Možda zato što je istinit. Čula sam ga na jednoj svadbi, među gomilom pijanih ljudi i zaljubila se u njega. Pokazuje koliko su ljudi u stvari sebični. Ona, zato što očekuje da je primete, a oni, zato što vide samo sebe. U svemu sam uvek bila na sredini. Nisam otkrivala svoje telo na svakoj slici, ali se nisam ni skrivala. Uvek sam bila zadovoljna onim što jesam, ali onda su mi rekli da mogu da budem bolja. " Ubi me prejaka reč." Branko Miljković

Mislila sam da imam sasvim normalan život, isplaniran i siguran, srećan. Do te jedne noći. Upoznala sam momka zbog kojeg sam počela da gubim razum. Izgovarala sam stvari koje nikada ne bih. Uvidjela sam monotonost svoga života. Unio je promjenu u njega. Unio je avanturu, ushićenost, sreću i ljubav. Ono šta nisam znala iza njegovog drskog tona i predivnih osmijeha je istina koja se krije i bolna prošlost koja ga je promijenila i napravila distanciranom osobom koja je sada. Zato sam pokušala da budem najbolja i unesem tu istu ushićenost i sreću u njegov život, kao što je on meni. I ljubav. Ponajviše ljubav. Mislim, mogao je bar da mi kaže koliko je opasan njegov posao. Ili da mi kaže šta osjeća. Šta trenutno misli. Stvarno. Taj momak me toliko zbunjuje. Nikada ga neću skontati. Mogao je bar da mi kaže zašto se vratio. Šta ga je natjeralo da ostane i nakon što smo se upoznali. Zašto sam ja bila drugačija? Stvarno. Nikada mi ništa ne govori. Čekaj, je l' mi to visi končić sa haljine? Ovo je moja prva priča koju sam pisala ko zna koliko davno i trenutno je uređujem, da bude bolja. Budite zato blagi, ipak je prva. :) I dalje ne vjerujem da ima preko 200k reads. Šta?