Bitch, I'm back by popular demand.

Mislila sam da imam sasvim normalan život, isplaniran i siguran, srećan. Do te jedne noći. Upoznala sam momka zbog kojeg sam počela da gubim razum. Izgovarala sam stvari koje nikada ne bih. Uvidjela sam monotonost svoga života. Unio je promjenu u njega. Unio je avanturu, ushićenost, sreću i ljubav. Ono šta nisam znala iza njegovog drskog tona i predivnih osmijeha je istina koja se krije i bolna prošlost koja ga je promijenila i napravila distanciranom osobom koja je sada. Zato sam pokušala da budem najbolja i unesem tu istu ushićenost i sreću u njegov život, kao što je on meni. I ljubav. Ponajviše ljubav. Mislim, mogao je bar da mi kaže koliko je opasan njegov posao. Ili da mi kaže šta osjeća. Šta trenutno misli. Stvarno. Taj momak me toliko zbunjuje. Nikada ga neću skontati. Mogao je bar da mi kaže zašto se vratio. Šta ga je natjeralo da ostane i nakon što smo se upoznali. Zašto sam ja bila drugačija? Stvarno. Nikada mi ništa ne govori. Čekaj, je l' mi to visi končić sa haljine? Ovo je moja prva priča koju sam pisala ko zna koliko davno i trenutno je uređujem, da bude bolja. Budite zato blagi, ipak je prva. :) I dalje ne vjerujem da ima preko 200k reads. Šta?

#1 IN NON-FICTION. Moji savjeti za napredak u pisanju! Za više informacija pročitajte uvodno poglavlje.

Prestala je vjerovati u nadu na ovome svijetu. Nije imala vise snage boriti se protiv surove realnosti. U trenutku kad je htjela odustati pojavio se on. Pali "anđeo." Decko sa bolnom prošlosti. Mogu li dva slomljena bica, umorna od borbe, jedan drugome zacijeliti stare rane ili pak dodati nove.

Idiot je ne samo jedan od najvažnijih romana F. M. Dostojevskoga, nego i jedan od najutjecajnijih i najcjenjenijih romana svjetske književnosti uopće, te preteča suvremenog psihološkog romana. Središnji lik romana je idealan, moralan, dobar i human lik mladog kneza Miškina, "idiota", koji se po povratku iz švicarskog sanatorija, gdje se više godina liječio od epileptičnih napadaja, u Petrograd, zatiče usred iskvarenog, materijalističkog i nemoralnog svijeta i međuljudskih odnosa raznolike galerije likova, kako društvene elite, tako i siromašnog polusvijeta. Jednostavan i istovremeno ingeniozan poput djeteta, Miškin ne poznaje laž i licemjerje, ne razumije i ne cijeni novac, ne snalazi se u složenim proračunatim ljubavnim, bračnim i obiteljskim odnosima, pa njegova dobrota, naivnost i društvena nefunkcionalnost u takvom okružju dovode do katastrofe. Ideja opisivanja sudbine, kako Dostojevski sam kaže, "apsolutno divna čovjeka", rađala se kod autora postepeno. U pismu svojoj nećakinji Dostojevski tijekom stvaranja Idiota piše: "Svi pisci, ne samo naši, nego čak i svi europski, koji se god prihvatio da prikaže apsolutnu divotu - svi su zatajili do jednoga. Taj je zadatak, naime, neizmjerno težak. Divota je ideal, a ideal - ni naš, ni ideal civilizirane Europe - nije još ni približno ostvaren." Svoga Miškina Dostojevski oblikuje najviše po uzoru na Don Quijotea, roman kojega je izuzetno cijenio i kojega se često spominje u romanu, ali i druge slične likove iz europskih književnosti, a u sferi duhovnosti i prema Kristu.

Hana je prelepa devojka koja ima sve. Bogatstvo, luksuzan život, mnogo prijatelja, omiljena je u društvu, dečko joj je najbolji frajer u gradu, roditelji je obožavaju, ima sve desetke na najboljem faksu..Ukratko, savršen zivot. Ili bar tako izgleda na prvi pogled. Hana saznaje da je ceo njen život lažan, i tada počinje pravi zaplet priče. Njen odlazak u sasvim nepoznati grad, Beograd, u sasvim novo društvo će sve uzdrmati i začuditi. Neće dugo trebati da njeno srce ponovo zakuca za nekim, ali, da li će i ovoga puta to biti greška? Da li će je šarmantni srcolomac Luka ubediti u svoju ljubav ili potvrditi njeno mišljenje da prava ljubav ne postoji, ostaje nam da vidimo!