Romeo and Juliet is a tragedy written by William Shakespeare early in his career about two young star-crossed lovers whose deaths ultimately reconcile their feuding families. It was among Shakespeare's most popular plays during his lifetime and along with Hamlet, is one of his most frequently performed plays. Today, the title characters are regarded as archetypal young lovers. Cover done by @zuko_42

Travels into Several Remote Nations of the World. In Four Parts. By Lemuel Gulliver, First a Surgeon, and then a Captain of Several Ships, better known simply as Gulliver's Travels (1726, amended 1735), is a novel by Anglo-Irish writer and clergyman Jonathan Swift, that is both a satire on human nature and a parody of the "travellers' tales" literary sub-genre.

"The Picture of Dorian Gray" tells of a young man named Dorian Gray, the subject of a painting by artist Basil Hallward. Basil is impressed by Dorian's beauty and becomes infatuated with him, believing his beauty is responsible for a new mode in his art. Dorian meets Lord Henry Wotton, a friend of Basil's, and becomes enthralled by Lord Henry's world view. Espousing a new hedonism, Lord Henry suggests the only things worth pursuing in life are beauty and fulfilment of the senses.

"Moby-Dick" tells the adventures of wandering sailor Ishmael, and his voyage on the whaleship Pequod, commanded by Captain Ahab. Ishmael soon learns that Ahab has one purpose on this voyage: to seek out Moby Dick, a ferocious, enigmatic white sperm whale. In a previous encounter, the whale destroyed Ahab's boat and bit off his leg, which now drives Ahab to take revenge.

Tematika romana je ljubav oca Goriota prema kćerima koje ga iskorištavaju i želja mladog čovjeka iz provincije da uspije u velikom gradu. Problematika koja se obrađuje u romanu je: očinska ljubav koja ne poznaje granice, želja za uspjehom u gradskoj sredini i težnja za društvenim ugledom, posesivna, odana i slijepa ljubav oca prema kćerima, amoralnost ondašnjeg društva i moralni pad čovjeka. Inspiracija iz sličnog djela je Shakespeareova tema iz "Kralja Leara" koji se lišava svega da bi njegove nezahvalne kćeri mogle ostvariti svoje ambicije.

Pripovijetka Camao, prvi put objavljena godine 1900. u sarajevskom časopisu Nada kojega je uređivao Kranjčević, uvrštena je u Matoševu zbirku Novo iverje (1900.), koju smo objavili u cijelosti.

Robinja je prva svjetovna drama na hrvatskome jeziku autora Hanibala Lucića. Drama nema bogatu razvedenu dramsku radnju: u tri čina, u dvostruko rimovanim dvanaestercima, Robinja oblikuje dramsku priču o Robinji koju u gusarskom zarobljeništvu pronalazi njezin bivši udvarač ban Derenčin. Drama završava sretno: vjenčanjem dvoje mladih. O zbivanjima i događajima u drami više se prepričava i izvješćuje, no što se oni odvijaju pred gledateljem. Uobličujući aktualnu, realističku temu, s povijesnim licima, radnju koja se odvija u realnom u prostoru u suvremenosti, Robinja je prva svjetovna drama u hrvatskoj književnosti, prva drama koja govori o ozbiljnim problemima onodobne hrvatske stvarnosti. Isto tako, Robinja je i prva hrvatska drama koja nastaje na temelju antičke poetičke svijesti o drami, na temelju onih ranonovovjekovnih estetskih koncepcija po kojima se drama treba oblikovati na zasadama antičke dramske tradicije. Dodamo li navedenomu da Lucićeva drama posjeduje i mnogo rodoljubnih i nacionalnih akcenata, onda je razumljivo zašto je Lucićeva Robinja iznimno važna za povijest hrvatske drame i književnosti uopće.

Jedno od najznačajnijih djela Ksavera Šandora Gjalskog Pod starim krovovima (izvorno objavljena pod naslovom Pod starimi krovovi) zbirka je dvanaest pripovijedaka s podnaslovom i istoimenim uvodom - Zapisci i ulomci iz plemenitaškog svijeta. Iako zasebne cjeline, priče, pisane u prvom licu, tematski su povezane idealiziranim prikazima staroga hrvatskog plemstva i njihovih života u zagorskim kurijama. I sam pripadnik toga plemstva, Gjalski emotivno pristupa svijetu koji opisuje, pritom stvorivši glorificiranu sliku prošlosti u kojoj dominiraju intelektualno i moralno neupitni likovi plemenitaša. Objektivni i distancirani Gjalski javlja se tek u posljednjih nekoliko rečenica svake priče kao kroničar njihovog tragičnog svršetka. Radnja je u pripovjetkama reducirana, a Gjalski je okrenut lirskom ocrtavanju pejzaža, detaljnim opisima interijera i eksterijera te stvaranju jedinstvene ladanjske atmosfere, pri čemu inspiraciju crpi iz vlastitog plemićkog okruženja u rodnim Gredicama. Likovi su svoje uporište također našli u stvarnim ljudima, pa je illustrissimus Battorych iz prve istoimene pripovjetke stvoren prema uzoru na oca Gjalskoga i njegove su vrijednosti poput poštenja, uzvisitosti i dubokih ideala predložak za kreiranje ostalih likova. Okvir zbirci stvaran je događaj sa saborske sjednice u Zagrebu kada se izrugivanju novog naraštaja upućenom predstavnicima starih plemenitaških obitelji suprotstavlja pripovjedač koji pričama u zbirci želi iznijeti ispravnu sliku plemenitaškog svijeta. Zaokruženost zbirke kao sintezu problematike nestanka feudalizma i propasti plemića uz duboko razumijevanje i sućut prema opisanom, Gjalski postiže u posljednjoj pripovjetki Perillustris ac generosus Cintek kroz tragikomični lik Cinteka koji, nakon što gubi dio po dio imanja zbog utjerivača poreza, kako bi očuvao egzistenciju i sam mora postati jedan od njih.

Roman Vjenceslava Novaka Posljednji Stipančići (1899) za temu ima propadanje jedne senjske patricijske obitelji na početku 19. stoljeća. Tematizira i neravnopravnost spolova, sukob tradicionalnih vrijednosti i morala i novog, liberalnog doba, problem umjetnika i intelektualaca, socijalnu i političku problematiku, te kroz Senj daje široku sliku cijelog hrvatskog društva. Novak primat daje primat psihološkom, unutarnjem, dok mu konvencionalni realistički elementi kao što su fabula, opisi likova, interijera, eksterijera, krajolika, služe prvenstveno socijalnoj i psihološkoj karakterizaciji likova, osobito Lucije Stipančić, "najprodubljenijeg i najsloženijeg ženskog lika čitave hrvatske književnosti 19. stoljeća" (K. Nemec). Smatra ga se i nagovještajem modernističkog izraza, a kritika ga danas drži najboljim romanom hrvatskog realizma.