Ugasila sam svoje svjetlo kako bih zagrlila tvoj mrak.Moj smiraj i nemir.Moj prijatelj i moja ljubav.Evo ovdje ću vam pisati o osobi koja je potpuna drugačija od ostalih.Pisati ću kratke poezije i priče o njoj. *inicijali voljene osobe*

"Život je knjiga koja se piše sama.." - Green Zovem se Diana Hope. Imam 22 godine i živim na još jednoj točkici na Atlasu svijeta koja se zove Zagreb. Ovo je priča o mom pomalo surovom životu. Vjerujem u snove i vama preporučujem isto. Jer, znate kako kažu, snovi se ostvaruju, ali samo ako dovoljno jako vjeruješ u njih.. a ja sam vjerovala..

Lucija, oduvijek neshvaćena i odbačena od okoline, prije godinu dana je izgubila oca. Jedini koji su joj ostali su maćeha i mlađa sestra. Nakon godina dana provedenih u bolnici, ponovo kreće drugi razred, gdje upoznaje novu curu, poput nje, drugačiju i odbačenu. Zajedno s njom dolazi do osoba, koje bi mogle biti odgovorne za smrt njena oca. Pridružuje se kovenu kada je pitaju za pomoć, zbog čega se izlaže velikoj opasnosti.