Ovo je lektira za sve one koji ne mogu posuditi u knjiznici a moraju procitat

If you're judging this book by its cover and title, you're already proving the point this story wants to make. Try to move past this satirical obstacle in front of you. This is a story about bullying, and like the hundreds of other books on the topic, it will show you the harsh reality of being discriminated, belittled, ridiculed for something you cannot control- how you look, who you love, or what you believe in. But unlike these books, this story's sole purpose is not to tear your heart out of your chest as you mourn over your loss of faith in humanity. Instead, this book will make you laugh and love alongside these characters. Just like in life, there will be moments of dread and surrender, but there will also be moments of happiness, laughter, and love. - Naomi Lorraine, better known as Nerdy Naomi with her thick-rimmed glasses and straight-A report card, is the most unpopular girl in her school. Even with the help of her sarcastic comebacks, that doesn't stop her from getting bullied by everyone in Dartwell High. Every day her childhood bully, Raymond Meyers, knocks her off her feet, literally. However, she can't do anything but survive the laughs, insults, and bruises high school gives her. There are three senior transfer students, dubbed the Three Musketeers: Bennett Frazier, Jordan Wallace, and Declan Lynch. All in one day, Naomi catches their attention one by one. With her snarky attitude, but innocent look, they can't help but want her. But not the way you're thinking. Oh no, not like that. Instead, it's probably the whole opposite. It's quite simple really. She'll be their good girl. And they'll be her bad boys. ~ [This story is a first draft written by a 13 to 15-year-old girl so it has its fair share of grammar mistakes and plot holes.] Wattys 2015 Talk of the Town Award Second Place Story of 2015 Best Humor and Overall Points of The Fiction Awards 2016 Third in the Writers Awards 2016 Highest Ranks: #1 Humor, #1 Teen Fiction

Uskrsnuće (Воскресение, 1899.), dugo očekivani prvi veliki Tolstojev roman nakon Ane Karenjine u prodaji je nadmašio i Rat i mir, ali usprkos odličnom prijemu nije ostao zapamćen kao antologijsko djelo. Nehljudov, lik mentora iz piščeve Mladosti, u Uskrsnuću je plemić je koji traži iskupljenje za štetu nastalu njegovim nepromišljenim postupcima u prošlosti. Kada u sudnici u kojoj se zatekao kao jedan od porotnika, prepozna Katjušu Maslovu, sluškinju iz kuće svoje tetke, Nehljudov spozna svu svoju odgovornost za njezinu sudbinu. Priprosta djevojka s kojom je ljubovao i napustio je ne znajući da je rezultat te veze dijete, sada je prostitutka optužena za ubojstvo. Nehljudov odluči iz temelja promijeniti svoj život i učiniti sve kako bi se odužio jadnoj djevojci. U deset godina koliko je stvarao svoj posljednji roman dugog formata, Tolstoj je njemu duboko usadio filozofska razmišljanja starog i moćnog anarho-pacifista. Osuđujući laž i nepravdu na kojoj počiva civilizirano društvo, korumpiranost države i dvoličnost crkve, Tolstoj je u Uskrsnuću propovjednik isto koliko i pisac. Lav Tolstoj: Uskrsnuće, preveo Iso Velikanović, Matica hrvatska, Zagreb, 1948.

Idiot je ne samo jedan od najvažnijih romana F. M. Dostojevskoga, nego i jedan od najutjecajnijih i najcjenjenijih romana svjetske književnosti uopće, te preteča suvremenog psihološkog romana. Središnji lik romana je idealan, moralan, dobar i human lik mladog kneza Miškina, "idiota", koji se po povratku iz švicarskog sanatorija, gdje se više godina liječio od epileptičnih napadaja, u Petrograd, zatiče usred iskvarenog, materijalističkog i nemoralnog svijeta i međuljudskih odnosa raznolike galerije likova, kako društvene elite, tako i siromašnog polusvijeta. Jednostavan i istovremeno ingeniozan poput djeteta, Miškin ne poznaje laž i licemjerje, ne razumije i ne cijeni novac, ne snalazi se u složenim proračunatim ljubavnim, bračnim i obiteljskim odnosima, pa njegova dobrota, naivnost i društvena nefunkcionalnost u takvom okružju dovode do katastrofe. Ideja opisivanja sudbine, kako Dostojevski sam kaže, "apsolutno divna čovjeka", rađala se kod autora postepeno. U pismu svojoj nećakinji Dostojevski tijekom stvaranja Idiota piše: "Svi pisci, ne samo naši, nego čak i svi europski, koji se god prihvatio da prikaže apsolutnu divotu - svi su zatajili do jednoga. Taj je zadatak, naime, neizmjerno težak. Divota je ideal, a ideal - ni naš, ni ideal civilizirane Europe - nije još ni približno ostvaren." Svoga Miškina Dostojevski oblikuje najviše po uzoru na Don Quijotea, roman kojega je izuzetno cijenio i kojega se često spominje u romanu, ali i druge slične likove iz europskih književnosti, a u sferi duhovnosti i prema Kristu.

Roman koji pripada najranijem Manovom stvaralaštvu. Ovaj kontroverzni roman bavi se problemom ljepote i ljubavi njome prouzrokovane. Igrama sila strasti i opijenosti lijepim prepušta se i glavni junak romana Smrt u Veneciji, Gustav fon Ašenbah.

Prevela Živka Nikolić

Aleksandar Sergejević Puškin pisao je "male tragedije", kako ih je nazvala kritika, među kojima je i "Mocart i Salijeri" za koju muzičar Ljadov smatrala da je najbolja Mocartova biografija.

Boris Godunov (rus. Борис Фёдорович Годуно́в) (oko 1551 - 13. april 1605) je bio ruski car od 1598. do 1605. godine. Bio je i regent Rusije od 1584. do 1598. godine. Aleksandar Sergejević Puškin je napisao dramu "Boris Godunov" po uzoru na Šekspirovog "Magbeta".