Može li ponovni susret promeniti prošlost, dati šansu sadašnjosti i ugravirati budućnost u kamen? Jeli prošlost dovoljno snažna da uništi sadašnjost i ugasi jednu zajedničku, potrebnu budućnost da se srca konačno izleče?!

"Gledam je. Mjesecima. Danima. Satima. Dok slučajne minute kradem, i u tim minutama poželim sve iznova..." Fabian

[ druga knjiga: The Mafia Princess ] ❝Vidimo se u paklu.❞ Zločini ne prestaju, jer rat žele dobiti po svaku cenu. Ali ipak, ljubav ne traje dugo ukoliko ispod svega toga tinja pohlepa, preljuba i osveta. I dok griža savesti preti da otkrije zaveru, požuda je njihov najveći neprijatelj, jer nije bitno koliko daleko u šumu možete da pobegnete. Opasnost može uvek da vam zakuca na vrata. [Broj reči: 50.000 - 70.000].

Ja sam onaj rub provalije po kojem on zatvorenih očiju korača, znajući da i najveći potresi koje pokušam uzrokovati, njega neće pomjeriti sa ustaljenog mjesta. Voljela bih imati dovoljno jak adut kojim bih mu oštetila čvrste temelje, ne ostavljajući mu ni vremena ni načina da izbjegne pad. Priča nastala po ideji Alayne Vertis, napisana u saradnji sa Šejla Zvijer.

Možda ste primjetili kako ga ne oslovljavam imenom. I neću. Za Vas će ostati nepoznat muškarac koji je zgriješio, a ja ću ostati nepoznata djevojka nad kojom je grijeh izvršen. Sebično ću sačuvati njegovo ime za sebe, kada njega nisam mogla... Jer ja sam samo žena. Žena koja je voljela jednog muškarca. Koja ga voli i dan danas. Ali on je rođen samo za jedno. On je za izdaju rođen... Cover by @crni_biser

Kada Helena napokon dobije posao, ni ne sanja da će joj se život promeniti iz korena. Postavši svedok ubistva, i meta jednog od najopasnijih kriminalaca, kreće u avanturu bežeći sa jednim od detektiva. No da li će uspeti da pobegnu od svojih osećanja?

Teško je krenuti ispočetka, Meg to najbolje zna. Sama sa dvogodišnjim djetetom napušta rodni grad i odlazi u London, gdje postaje cijenjena i poštovana odvjetnica. Pronalazi sreću u svom sinu i poslu koji voli, sve do trenutka dok u njen život ne ulazi poznati, prezgodni ginekolog....

Ja sam prosjak, ja sam bogataš. Siroče i kralj. Na korak sam do neba, na pedalj od dna. Ja nosim ožiljke, ožiljci nose mene, moja duša nalazi se u sred te borbe. Moje srce ne voli i ne zna da voli nikoga osim malih bića odbačenih onako kako sam to bio ja. Oni su jedina moja slabost, zbog njih sam ovo što jesam, ološ i gospodin. Noću navlačim svoje maske i polazim u pohod. To je osvetnički pohod u kojem se srce i razum konačno spoje u jedno. Ožiljci tjeraju tijelo da srcu i razumu bude vijerni pratioc. Moja duša stapa se s njima i postaje im sluga... Danju sam ja neko drugi, gospodin u odijelu, tajkun koji ne preza ni pred čime. Čovjek čiji cinični osmjeh obara sve one koji se usude suprotstaviti mi se. Ja sam onaj koji je sposoban da jednim svojim pogledom učini da velike zvjerke ove male države zadrhte i spuste svoj pogled. Dobro došli u Sarajevo, u grad u kojem mi je pod zvijezdama srce, za koje sam vjerovao da nemam, ukrala žena. Srce sam isčupao iz grudi i stavio joj ga na dlan te pustio da upravlja njime. Ako ste mislili da je ovo priča o meni, pogriješili ste. Ovo je priča o njoj, vlasnici srca mog, o časnoj ženi koja je imala samo jedan cilj. Ispuniti svoju dužnost...

Ona je djevojka sa kompleksom niže vrijednosti. Odlazi daleko od svoje porodice zbog koje i jest postala takva. Sasvim neočekivano postaje dadilja jednoj prekrasnoj djevojčici sa arogantnim ocem.

„Čudi me da si došao, zar ne bi trebalo da budeš sa devojkom tamo negde u jednom od onih elitnih restorana, da pijete vino i smeškate se jedno drugom?" „Nemam devojku." „Otkud sad to? Sećaš li se kako si mi onog dana pričao o vašim planovima za venčanje i ljubavi koju osećate?" „A sećaš li se ti kada sam ti rekao da odeš od mene? Zašto to nisi učinila?" „Ti si uvek dolazio po još, nešto te je dovodilo meni, nisam ja kriva, voleo si svaki trenutak proveden sa mnom." „Nisam to želeo. Ti si me promenila."