Koliko zapravo znamo o Palim anđelima? Zašto su pali? Je li istina ono što škrto o njima pišu verske knjige? Jesu li pali zbog ljubavi, je li njihova pobuna protiv Boga bila opravdana ili nije? Oni koji su ostali na zemlji čuvali su je sve ovo vreme, a sada se prete neka ostvarenja biblijskih proročanstava i nagoveštavaju da će vođe palih anđela zapravo biti puštene iz okova i da će krenuti uništavati rod ljudski.. 1.11-17.12.2024.

Kada ti svemir pošalje ljubav koju čekaš, koja ti je suđena, koja je tu da obriše sve crne fleke s duše koje su na tebi ostavile one ljubavi koje nisu bile ni prave ni dobre, godine prestanu biti bitne i jednostavno postanu najbolje godine. Za ljubav, za život, za sve. 4.6.2024-3.7.2024

Bio je vojnik, osiguranje, i tjelohranitelj važnim ljudima. Bio je mnogo toga i svega se nagledao. Baš zbog toga što je vidio svašta, upoznao se sa onom lošom stranom našeg svijeta. Uvidio je koliko je maleni čovjek jadan i nezaštićen. Da oni koje crni sistem uhvati u svoju mašinu nemaju kome da se obrate za pomoć. Oni nemaju gdje da pobjegnu ni nekoga da ih spasi. Zato je on postao taj netko.

Stian Viggoson prekaljeni ratnik, Viking i vođa elitne postrojbe vampira, živi na rubu krvožednosti. Jedan je od rijetkih svoje vrste koji se zovu krvi uspješno ophrvava i kada oko njega u potocima teče. Snažno isklesano tijelo nikada nije zadrhtalo od straha pred neprijateljem, ali će ga oči Aline Ivanove kćeri kralja Alekseja natjerati da zadrhće poput lista na vjetru. Konstantno mažena i pažena, pod pomnim okom starijeg brata, pa i svog blizanca Alina žudi za slobodom i avanturom, a najviše žudi spoznati svijet oko sebe bez zadrške, bez okova. Slučajan susret u noći i ledeno plavi pogled vođe Maxove straže promjenit će sve, za oboje.

Djavo dok te mami, šećerom te hrani, dok na kraju ne završiš na insulinu.

Zima... Pretpraznična euforija, a ona je upravo raskinula veridbu. Odlazak iz grada čini se kao idealno rešenje. Ušuškana varošica i kuća njenih bake i deke... Međutim, umesto da se vrati pisanju koje je prilično zapostavila, ona odlučuje da okupi staro društvo sa kojim je provodila sva svoja leta.

Nizak, melodičan glas odjekivao je iz zvučnika stolnog računala, prekidan samo grubim, neravnim hlačama i izdajničkim zvukom kože o kožu. Ares je promatrao ženu na ekranu s nepokolebljivim intenzitetom, proučavajući svaki ljupki oblik i krivulju njezinih usta dok je govorila. Čitala je komad - koji je on dobro poznavao - ali riječi nikada nisu zvučale tako primamljivo kao na njezinim usnama. Kadenca njezina glasa rasla je i padala na način da ga je gurnula bliže rubu, a Ares je kliznuo šakom preko svoje osovine u savršenom ritmu s tempom koji je postavila. Bio je tako blizu. Bože, bilo je izopačeno, ali bio je tako blizu. Ares nikad nije mogao zamisliti da će biti tip osobe koja će se ložiti na tuđi glas - koliko god on bio ugodan za uho. Ipak, otkrio je da želi ovu ženu kao što izgladnjeli muškarac žudi za hranom. Svaka riječ koju je izgovorila bila je poput zalogaja najbolje hrane uz koju je ikada mogao uživati. Upravo je uspio zagristi uzdah kad je pritisak u njegovim preponama porastao do nepodnošljive razine. Dah mu je dolazio u plitkim dahovima, a koža mu se činila kao da gori. Želio je, trebao, doći, ali Ares još nije bio sasvim spreman da sve bude gotovo.