Na dan njegovog venčanja sa Mersedes, glavni protagonista knjige, Edmond Dantes, biva (krivo) optužen za izdaju kralja Luja XVIII i bonapartističkog agenta. Uhapšen je i zatvoren bez suđenja u najzloglasnijem zatvoru Francuske - Château d'If. Budući kapetan Faraona, a sada zatvorenik, Edmond Dantes upoznaje mudrog oca Fariju. Otac Farija pravilno dedukuje krivce Edmondovog zatvoreništva: njegov zavidni partner sa Faraona - Danglar, Mersedesin rođak koji je takođe u nju zaljubljen - Fernard Mondego i sin velikog bonapartiste a burboski sudija Vilfor.

"Božanstvena komedija" sastoji se iz tri celine - Pakao, Čistilište i Raj. Danteovo putovanje kroz tri zagrobna carstva omogućava mu da siđe skroz do dubine ljudskog greha da bi stigao do svetlosti oslobođenja od njega. Njegovo putovanje obuhvata božansko i ljudsko, nebo i zemlju, vreme i večnost. Putovanje predstavlja traganje ljudske duše za apsolutnom srećom, mirom, konačnim apsolutnim prosvetljenjem I slobodom. Ova "sveta poema" koja je obeležila XIV vek, prerasla je svoje vreme i postala je blago, po mnogim mišljenjima, za sada neprevazidjeno na celome svetu.

Roman o tragičnoj ljubavi između mladića iz građanskih krugova Armanda Duvala i prelijepe kurtizane Marguerite Gautier. Iako se u početku njihova veza čini poput drugih njima sličnih, ona sve više prerasta u fatalnu povezanost dvaju bića čija je sudbina osuđena na nesreću, a još se više pogoršava kada Marguerite oboli od tuberkuloze i zapada u dugove...

Preveo Ivan Kušan

Esej Mit o Sizifu inspirisan je idejom o životu kao ciklusu koji se stalno ponavlja. Sizif je lik iz grčke mitologije. Bogovi su ga osudili da bez prestanka kotrlja veliku stijenu do vrha jedne planine, odakle je kamen ponovo padao usljed svoje sopstvene težine. Oni su mislili, s izvjesnim pravom, da nema užasnije kazne od beskorisnog i beznadnog rada. Mit o Sizifu Albera Kamija je ogled o apsurdu. U njemu Kami govori o apsurdnom rasuđivanju, apsurdnom čovjeku, apsurdnom stvaranju, mitu o Sizifu, kao i dodatak pod nazivom Nada i apsurd u djelu Franca Kafke.

1929. godine Egziperi je objavio svoj prvi roman "Pošta za jug", koji je slavio hrabrost prvih pilota, letove na granici između života i smrti, brzinu prenosa pošte i pobedu komercijalne upotrebe aviona nad železnicom i pomorskim saobraćajem. Iste godine biva unapređen i u službi. Postavljen je za upravnika kompanije za vazdušnu poštu sa sedištem u Argentini.

Remek-djelo Ive Vojnovića Dubrovačka trilogija prati pad Dubrovnika i nestanak dubrovačke vlastele kroz razdoblje od gotovo sto godina: Allons enfants! smješten je u vrijeme dolaska Francuza u Dubrovnik 27. svibnja 1806, Suton, smješten u 1832. godinu, govori o neslobodi i okretanju prošlosti, a Na taraci, smješten u suvremenu 1900. godinu, o prodoru novog vremena i novih ljudi. Trilogiju uokviruju dva soneta iz ciklusa Lapadski soneti, Prelude i Na Mihajlu.

"Ribanje i ribarsko prigovaranje" jedno je od najpoznatijih Hektorovićevih djela. Djelo je prvi puta tiskano u Veneciji sredinom 17. stoljeća, iako je napisano već 1566. godine. To je epski spjev, ali pripada putopisu. Djelo je smješteno u putopise jer je radnja smještena u tri dana, odnosno Hektorović opisuje kako je proveo trodnevni izlet na moru.

Hamlet je tragedija Williama Shakespearea, jedna od njegovih najpoznatijih i najizvođenijih tragedija na pozornicama širom svijeta. Napisana je u periodu između 1600. i ljeta 1602. godine, u drugom razdoblju Shakespearova stvaralaštva. Legenda o Hamletu spominje se već u 9. stoljeću i potječe iz drevnih skandinavskih saga, a zapisao ju danski pjesnik i povjesničar Saxo Gramaticus u 13. stoljeću. Neposrednim izvorom za Saxova Hamleta smatra se nepronađena drama Ur-Hamlet (Pra-Hamlet) engleskog pisca Thomasa Kyda. Sama tragedija komponirana je u 5 činova, a zapisana u obliku prave studije čovjekove prirode, njegova morala i ponašanja. Shakespeare stvara potkraj renesanse, u vrijeme kad se mijenja čovjekov svjetonazor, kada čovjek traži istinu.

Idiot je ne samo jedan od najvažnijih romana F. M. Dostojevskoga, nego i jedan od najutjecajnijih i najcjenjenijih romana svjetske književnosti uopće, te preteča suvremenog psihološkog romana. Središnji lik romana je idealan, moralan, dobar i human lik mladog kneza Miškina, "idiota", koji se po povratku iz švicarskog sanatorija, gdje se više godina liječio od epileptičnih napadaja, u Petrograd, zatiče usred iskvarenog, materijalističkog i nemoralnog svijeta i međuljudskih odnosa raznolike galerije likova, kako društvene elite, tako i siromašnog polusvijeta. Jednostavan i istovremeno ingeniozan poput djeteta, Miškin ne poznaje laž i licemjerje, ne razumije i ne cijeni novac, ne snalazi se u složenim proračunatim ljubavnim, bračnim i obiteljskim odnosima, pa njegova dobrota, naivnost i društvena nefunkcionalnost u takvom okružju dovode do katastrofe. Ideja opisivanja sudbine, kako Dostojevski sam kaže, "apsolutno divna čovjeka", rađala se kod autora postepeno. U pismu svojoj nećakinji Dostojevski tijekom stvaranja Idiota piše: "Svi pisci, ne samo naši, nego čak i svi europski, koji se god prihvatio da prikaže apsolutnu divotu - svi su zatajili do jednoga. Taj je zadatak, naime, neizmjerno težak. Divota je ideal, a ideal - ni naš, ni ideal civilizirane Europe - nije još ni približno ostvaren." Svoga Miškina Dostojevski oblikuje najviše po uzoru na Don Quijotea, roman kojega je izuzetno cijenio i kojega se često spominje u romanu, ali i druge slične likove iz europskih književnosti, a u sferi duhovnosti i prema Kristu.