teenejdzerka
Cesto se zapitam, zasto ja, sta sam to uradila pa mi karma vraca? 12.6.2019 svaka godina kao i prethodna, moji rodjitelji su isli na krstarenje brodom. Ja kao i svaka teen-agerka, nisam zelela da idem na to dosadno putovanje sa roditeljima, htela sam da uzivam sa prijateljima na Floridi. Nisam ni slutila da bi to mogao biti poslednji put da ih vidim, sve je bilo uredu. Otisla sam sa njima do palube gde je brod, usli su, mahali mi kao sto sam i ja njima. Vratila sam se kuci i gledala televizor. Sve je bilo super sve do trenutka kada mi je pozvonio telefon, javila sam se a nisam trebala. Na drugoj liniji je bio policajac, zeleli su da popricaju sa mnom. Bio je to 15.6. otisla sam i oni su mi saopstili tu uzasnu vest. Brod je potonuo, niko ne zna kako ni zasto. Sto je mene izludelo, osecala sam hiljadu emocija, tugu, patnju i bol. Neopisiv je osecaj, cuti da su tvoji voljeni otisli i da je brod potonuo, osecaj je neopisiv. Osecaj koji govori da su otisli, zauvek.