"Samo..." - njen glas po prvog puta mi zvuci nekako tiho, nemocno, krhko, rekao bih cak i pokorno, ali njen pogled ostaje cista suprutnost prkoseci mi do samog kraja, na sta zaintrigovano skupim svoje obrve iscekivajuci ostatak njenog pitanja, ili izjave. - "Samo mi reci... Sta se dogadja?" - slabasno i polusvesno dovrsi svoje pitanje terajuci me da ponosno i pobednicki iskrivim kut svoje usne jer ovog puta ona ne zahteva odgovor njenog pitanja od mene, ovog me puta ona pokorno moli. Polako spustim svoj hladni dlan na njenim obrazom koji je cisti kontrast mojim dodirom svojom vrelinom, dok ona prati moj dodir zbunjenim pogledom ispod skupljenim obrvama, zatim svoj dlan lagano zavucem duboko u njenom neukrotivom kosom lagano prolazeci po njenim divljim lokanama sve do samog vrha, i nastavljajuci da svoje dodire prenosim na njenim drhtavim ledjama, zavrsavajuci noktima ukopanim duboko u toplom mesu njenim zanosnim kukovima. Svoje lice spustim na samo par metara do njenog lica koje trenutno vodi borbu izmedju prkosa i pokornosti, zareci njenu meku kozu svojim hladnim dahom i prodornim i dubokim pogledima predavajuci joj odgovore i informacije koje je trebala i zelela da cuje od prvog dana kada me je videla na onom ridu, pogledom, a onda i nadmocnim i hladnim recima pri kojima naglasim zadnju izgovorenu rec koju ona prihvati razgoracenim ocima, kroz dozom neverice, cak i skrivenog straha kojeg odbija da prihvati iako joj je zavucen duboko u srzi njenih kostiju. "Dogadja se, devojcice, to da si ti OTETA." ~*~ Pojavio se niotkuda i nadmocno je zagospodario njenim zivotom. Zaveo ju je jednim pogledom, a ona je jednim krivim korakom postala deo dobro isplanirane otmice, postala je njegova pokorena, postala je njegova OTETA. Ali sta ako se jedna obicna otmica pretvori u nesto vise? Sta kada se jedna obicna otmica pretvori u igru strasti, a strast i pozuda u nesto sto oboje nisu ocekivali, i nikako nisu planirali? "I za sve su bile krive nevine plave oci gresnog coveka."

Crno ili bijelo...Dan ili noć...Dobro ili zlo... Suprotnosti su ono što nas čini različitima,no mogu li dvije osobe,potpune suprotnosti naći zajednički jezik? "Moja si,shvati to! Ne vrijedi bježati,naći ću te gdje god bila."

Ana Roberts,mlada 16 godisnja djevojka koja zivi s svojim roditeljima i dvojicom starije brace Alen i Anttony. Njen zivot je uobicajen,normalan.Roditelji(Mia i Roger ) Richard King Edvards je dijete multimilijardera,ima 20 godina treca godina fakulteta. Buduci magistar financija. Ima 18 godisnju sestru Kiru i mladjeg brata Leonarda(16). Roditelji (Katharina Ana i Tean) Rose Sitvens(16),Roditelji Krilin i Venera Stivens. Brat Tilen Stivens(23),Sestra Antonieta Stivens (18).

Fantasy/Romance Kroz svoje oči Isidora vidi ono što (kako ona vjeruje) nijedan čovjek ne vidi. Duše koje trebaju pomoć i spas da nađu svoj mir. U očima drugih Isidora je prijateljica, sestra, ali i želja... U očima dečka kojeg voli ona je obična klinka čiju joj je brigu otac nametnuo. U njezinim on je sve. 13.08.2021- 27.08.2021. 16.09.2021 #1 in ghost 20. 1. 2022 #1 in ghost