hiljadu lica
ono što mi je opsijedalo dušu, sada zaposijeda papir.
Nepozvani dusi satkani od zvjezdane prašine, sa svojim sablasnim mislima i tihim šapatima, neprestano uranjaju svoja plaha i prozirna obličja duboko u moj um. I ondje ostaju, lebdeći u beskrajne krugove oko mojih misli, a bitka između mene i njih da ih nadvladam još uvijek traje.
i volim ići u detalje dok od same sebe ne rastavim žile od tkiva i vlastitu srž ne prospem po papiru. (uključuje pjesme teških tema - mentalno zdravlje)
[poetry] -hrvatski- Kažu da je ovdje lijepo, ali zna biti depresivno. lažna lica, i rijetka osmjehom nakićena, koja gledam, uvjeravajući se da Sunce donosi istinu. #8 u hrvatski