Irska državna kancelarija možda izgleda dosadno. Ali ispod potpisa kriju se najopasnije istine. Ava - mlada, lijepa i nevina. Prvi put kroči u svijet gdje su ugovori hladni, ali pogledi gori. Aiden - njen šef. Milijarder. Hladan, nemilosrdan i nedodirljiv. Na prvi pogled, on je sve što prezire. Na drugi, sve što ne smije poželjeti. U firmi gdje se ništa ne događa slučajno, Ava postaje tačka oko koje se sve vrti. A Aiden? On krije više od poslovne moći. On je taj koji razara zidove i pali unutrašnje ratove. A Ava mora odlučiti - da li će potpisati srce ili ostati vjerna razumu? "Ispod potpisa" je priča o zabranjenim dodirima, skrivenim pogledima, i ljubavi koja dolazi kada je najmanje očekuješ.

Ponekad se dvoje ljudi ne sretnu da bi se odmah zavoleli. Sretnu se da bi ogoleli emocije. Da bi se sudarili sa sopstvenim strahovima, pogrešnim uverenjima i u besu izgovorenim rečima koje bole. Ovo je priča o ljubavi koja je došla da ih spasi i nauči kako se kajanjem ne ucenjuje, nego daje sloboda.

"Bilo je toplo, ali zrak je bio hladan. Zamišljala sam da je onaj trenutak bio poslednji u kojem sam mogla da izaberem. Da sam mogla da okrenem leđa i pobegnem. Da sam mogla da verujem u nešto drugo, nešto bolje. Da nisam bila zarobljena u svetu u kojem su se žrtve davale, a ne birale."

Četiri godine je pokušavala da ga zaboravi. Četiri godine je čuvao uspomenu na nju. Kada se putevi Nine i Alekseja ponovo ukrste, između njih više ne stoje samo prošlost i neizgovorene reči - već i jedno malo srce koje sve menja. Ovo je priča o ljubavi koja nikada nije prestala, samo je čekala pravi trenutak da se vrati. Ovo je priča o ljubavi na drugi pogled.

"Imaš li pojma šta bi ti se dogodilo da učiniš takvo nešto?" Nadvio se nad nju, dlanom s obje strane njenih bokova. Bila je to druga vrsta prijetnje. Glas mu je bio težak i spor dok je govorio. Tijelo joj se smrzlo pod njegovim intezivnim pogledom, a oči su mu mukotrpno sporo prelazile svakim njenim dijelom. Disanje joj se ubrzalo i bila je sigurno da može čuti kako joj srce lupa o grudni koš bolnim udarcima. Rukom je prešla po njegovom obrazu, bio je nevjerovatno topa. Uhvatila je trijumfalni smiješak koji joj je uputio. "Nikada me ne bi povrijedio." Promumljala je. "Tu griješiš." Šapnuo je. Pritisnula je svoje čelo na njegovo. "Ti me nikada ne bi fizički povrijedio." Dodala je. Oboje su znali što implicira. Oči su mu potamnjele u rastopljenje lokve požude. Arija je prije samo bila sa Chrisom, a on je nikada nije tako gledao. Unutrašnjost joj je gorijela, njena bedra stisnuta zajedno pokušavajući ublažiti sve sto je mogla. Njegov se obraz povukao preko njena sve dok je nije osjetila njegove usne na školjci svog uha. "Samo ako budeš molila za to." Gricnuo je vrh njena uha.

•PRVA KNJIGA U DUOLOGIJI NASLEDJE• ~"Ne znaš kako je gledati kako ti prijatelj umire pred tobom! Ne znaš kako je stajati na sahrani i gledati kako tvog prijatelja sahranjuju 3 metra ispod! Ne znaš kako je gledati nečije roditelje i truditi se da im se ne pojavljuješ na oči jer se plašiš da će te okriviti za smrt svog sina! Ne znaš kakav je osjećaj plakati pred spavanje svake noći jer ne možeš da spavaš a čak i kada spavaš sve što vidiš je da ta jedna osoba umire! Ne znaš kako je izgubiti majku jer nisi bio u stanju da je zaštitiš! Ne znaš kako je dok gledaš kako se sve raspada zbog tebe! Ne znaš kako je živeti sa krivicom svaki jebeni dan! Zato nemoj da stojiš tu i govoriš mi kako znaš kako se osećam kada nemaš pojma kako se jebeno osećam!" Život je obično samo kratka avantura za sve nas. Moja avantura je postala malo duža nego očekivano, dok su neki svoju čak i skratili. Svih mojih devetoro braće i sestara su različite ličnosti, ali imamo jednu zajedničku stvar. Porodica. Za nas je porodica sve, ili sam se ja bar tako nadala. Našla sam se u sred ogromnog zla koje se spremna da me proguta. Bila sam spremna sve da žrtvujem da uništim svako zlo. Ali da li se nešto promenilo? Da li sam idalje spremna da po svaku cenu uništim tu jednu osobu? Ili ipak biram drugu opciju i time nanosim sebi bol koji me može ubiti. #obaveštenje: većina delova knjige koji nemaju veze sa slučajevima u FBi-ju su istina.

Konstantin Ivanšević - čovek koji je uspešan u svom poslu i san mnogih žena i devojaka. Čovek koji krije svoju mračnu tajnu i godinama unazad živi sa svojim grehom koji ga proganja gotovo svake sekunde svog života. Grize ga savest. Spava samo kada popije šaku lekova - jer kad god bi legao u svoju postelju, imao bi košmare. Susret sa atraktivnom Albertom - ženom koja iza sebe takođe ima bolnu prošlost, ali i dvoje dece - Taru i Danila - mu menja život gotovo iz korena. Hoće li Konstantin uspeti da krene dalje sa ženom koja je, kao i on, imala burnu prošlost? Da li će njihova ljubav opstati pored svih prepreka? Koliko puta ste pomisli da odustanete, ali vam onaj čovečuljak u vašoj glavi nije dozvoljavao i gurao vas dalje? "Asocijacija od sećanja" je emotivna priča o tome kako se ljubav suočava sa izazovima i o tome kako se nosi sa njima. To je priča o ljubavi koja se rađa iz prošlosti i o tome koliko su ljudi spremni da se bore za nju.

U potrazi za nečim što ce je spasiti otkaza, novinarka slučajno ugleda ubistvo, i u tom trenutku je znala da je to vest koja će rešiti njen siguran otkaz. Da li će ostati pri svojoj odluci, objavite vest i iskoristiti poslednju šansku koju joj je pružio njen šef ili će je neko sprečiti u tome?

"is your sister home kid?" "whats it to you?" well this dude seemed like an arrogant asshole. "listen... kid-" "don't call me that! i'm sixteen." "Sage stop being a brat,- oh hey babe" i blushed when the arrogant asshole winked at me before kissing my sister and leaving to do whatever. ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Younger sister of the popular Baylen bell, Sage bell had Finally met the Calum Thomas hood.

Lutko..." Uzeo je mou bradu svojim grubim i hladnim prstima i podigao ju je tako da meme drzi fiksiranu, onako da moram da gledam njegove hladne i mracne oci. Oci pune tame, bez sjaja, Kao da su pune tuge koja ih razara ali to ne pokazuju. I dalje lepe, oci boje tamnih sumornih planina. Planina koje su tuzne, nemaju drvece-nemaju nikakvu vegetaciju na sebi, nemaju nikakav zivot na sebi, nikakvo zelenilo, one su mrtve i sve sta predstavljaju je smrt i strah. Bas takve su njegove oci. ,,Ja sam Aleksej Popov. I ja imam prava da radim sve sta mi padne na pamet."