DrimiGDLeizer
- Reads 136,327
- Votes 817
- Parts 1
U jednom periodu života svaka od nas imala je muža koji je nesposoban i naporan, mrzila je svoj život i težila je snovima. Težila je drugom muškarcu kao samo ideji u glavi ili osobi koja stvarno postoji. Težila je Lazaru, baš poput mene. Ne krivite me, sve smo bile ondje, neke duhom, neke tijelom. Jer Lazar je zamjenica i metafora za život kojem žudimo iako imamo porodicu radi koje nam drugi moguće zavide. Ali Lazar je nešto dodatno i nešto šta fali u tom idealnom životu radi čega nekima ispadamo plitko, nezahvalno i glupo. Pitanje koje vam postavljam glasi, je li dovoljno za sreću biti u braku krcatom monotonije? Dovoljno je biti majka? Ugoditi društvu i ostati nesretna da ne sude? Po ženama koje biraju drugi životni put se pljuje. Imaju sve, supruga i dijete, ali nije im dosta. Nezahvalnice? Ja radije biram riječi mrtve, a žive. Gušenje.
Lazar kojeg ja znam, čovjek je od krvi i mesa. On nije samo ideja nego stvarnost, i to samo kakva stvarnost. Volim ga kao što nikad nisam mislila da se jedan muškarac može voljeti. Ali jesam li žena spremna svoj smiren život staviti na kocku samo radi njega?