Zivotnijebajka04
Nakon toliko dugo godina srela sam ta dva plava oka. Ta dva plava oka koje sam samo ja najbolje upamtila. Tu mladost koja je samo preko noći nestala zbog dva različita svijeta koja su se morala razdvojit. Priča koja možda nije imala početak kamoli kraj, ali htjela bi da to sami procjenite. Htjela bi da ovaj priča postane stvarnost, i da ovoj priči stvarno bude sretan kraj, kako ćete i da pročitate u ovoj knjigi punoj emocija, rana iz prošlosti koje nikada nisu zacijelili, dok su svi mislili da sam nastavila svoj život sa svojim sinom kao samohrana majka, jer nakon njega nisam dala ni jednom muškarcu da mi se približi ni na metar blizu. Sin nosi ime muškarca kojeg sam voljela i prije točno deset godina, volim ga i dan danas. Htjela sam da imam sina i Bog mi ga ne podario. Upotpunio je onu prazninu koja je tako dugo u mom životu bila prisutna. Svoj život sam posvetila mom sinu jer danas živim za njega i za njegovu sreću onako kako sam ja htjela.