-Jel se sjećaš kako je izgledala?- nasmješio sam se gorko od pomisli da bih ju ikada mogao zaboraviti. One njene plave oči i bujna kosa koja se protezala niz njenih leđa, njezin miris, stas, svega se sjećam kao da je još tu. - Ne sjećam.- lagao sam. Ne znam ni sam zašto. Nikome nikada nisam rekao kako je izgledala, doduše imali su slike, ali slike nisu stvarnost. Nikome nisam opisao njenu savršenstvo. Ali bolje. Jer znam da bi se sad ona negdje gore rumenila od neugodnosti.