" Da li si ikada zamislila nesto ovako hahaha? ", trcimo livadom, kao mala deca.
" Da jesam, ali samo u snovima. ", zastali smo, premoreni.
On se okrenuo ka meni i pogledao me duboko u oci. Te tamno braon oci su me uvek podsecale na ljubav i smirenost, u isto vreme.
" Sad mozes i u stvarnosti... ", poceo je da se priblizava mom licu i stao je tako da nam se nosevi dodiruju.
" Ahhh kako to? ", pitala sam, praveci se zbunjena.
On se samo nasmesio, kao i ja. Stavio je ruke na moje obraze i priblizio mi se skroz. Osetila sam njegove mekane usne na mojima. Uzvratila sam mu poljubac, jer sam osetila da treba to da uradim, ali sam totalno pogresila... To je bilo skroz pogresno.
"Svi smo malo čudni. A život je pomalo čudan. A kad pronađemo nekoga čija je čudnost kompatibilna s našom, pridružujemo im se i upadamo u obostrano zadovoljavajuće čudnosti - i nazivamo to ljubav - istinska ljubav. " - Robert Fulghum🤍
....
Sve ovo je samo plod piščeve mašte.⚠️
započeta:12.01.2022.
završena:10.02.2022.