Coach

Izgledala je poput svih drugih, duga svijetla kosa čije kovrdže nježno padaju preko njenih ramena, zelene oči kao dva velika dragulja, vitko tijelo, tanke usnice jedini nakit na njenom licu.

Ali niko nije znao za tamu koja se krije u krhkom cvjetiću. Niko nije znao koliko je to vitko tijelo pretrpjelo teških udaraca čudovišta, koliko su puta te oči lile potoke suza, koliko se teških, grcajućih jecaja prevalilo preko tankih usnica. Nije ih ni bilo briga. Niko ne razumije.

Ali ne brinite, pronašla je ona svoju terapiju. Znate voljela je igrati odbojku, sport tokom kojeg se osjećala dobro, sport tokom kojeg je mogla iskaliti svoj bijes i jad na loptu jer nije imala nigdje drugo. No, krila je svoju tajnu.Voljela je i slikati. Sama u kupaonici naslonjena na hladnu keramiku kade dok je njen kist prestravljalo hladno, oštro željezo. Bila je bezvrijedna, jadna, glupa. Ali mali se cvjetić prevario.

I muškarci su samo ljudi. Sudbina se odlučila igrati prljavo s njim. Kako je samo mrzio sebe i ono od čega potiče. Potiče od monstruma kojeg je htio dokrajčiti toliko puta, ali nije. Nije mogao. Čekao je kada će prestati, ali se samo pogoršavalo. Sve do dana kada je Anđeo ušetao u njegov život i spasio ga. Izvukao ga iz prljavih ruku i odveo u spokoj. No, ožiljci ostaju. Nikada neće ni nestati, budite sigurni u to.

No, poslije oluje dolazi duga. Poslije patnje, bit će nagrađeni hrabri i jaki. Ne uvijek, no povremeno. Da li će naša dva slomljena bića pronaći dijelove jedno u drugom ili će samo odustati i baciti se u ponor smrti? To ćete morati otkriti sami.