Planeta bez ljubavi

Lutam ulicama i pokusavam da se orijentisem ali ide mi jako tesko.Sa uplasenoscu i tugom u ocima pokusavam da nekoga pitam gdje se nalazim,ali sanu vako ide svojim poslom ne obracajuci paznju na mene,malu djevojcicu.Umorna od pjesacenja laganim korakom gledam u stranu da nadjem mjesto gdje da se odmorim.Ali gledajuci sve te ljude pune mrznje kamenoga srca nastavljam put ne zaustavljajuci se.Kada sam dovoljno kilometara odmakla od guzve ljudi ugledam supu.Otvorim drvena vrata koja od starosti drveta pustaju neki cudan zvuk.Promolim glavu te laganim korakom udjem u supu.U supi pronadjem tri prasnjave deke.Zgundjam deku da mi bude kao jastuk i ususkam se.Iscrpljena od umora brzo utonem u san.