°Kroz maglu°

°Kroz maglu°

  • WpView
    Leituras 1,288
  • WpVote
    Votos 69
  • WpPart
    Capítulos 12
WpMetadataReadConcluída sex, jun 8, 2018
WpInfo
Ficção
Romance
"Zaboravi me...pusti me u maglu...," uz postelju bi bilo išaptano misleći da te riječi miluju blijedo lice i tijelo, otklanjaju terete okačene o dušu koje me vuku dolje, i ne daju mi šansu da se opet srećna probudim. Riječi izgovorene, prećutane, pročitane, te riječi su mi med i žaoka. Osjećam kako se zavlače pod kožu i lažem da ni jedna me nije opekla. I u pridignutoj crvenoj izmaglici, ostajem klečati sama dok me drugi žale sa druge strane mraka, onako, u prolazu, kao hladni vjetrovi prohujali. Pomoć niko da pruži ne može jer ne zna... Nijemo je sve, ućutkali su neznanje koje kao para iz kotla šišti. Nakon svih izlivenih voda iz prepunih šarenolikih korita koja stajaše nada zanijemilim usnama, nakon svih oproštaja i dolazaka, molbi Bogu, molbi meni, ne puštam ono što stvorih istovremeno stvarajući ožiljke. Prigrlila sam čvrsto svoje djelo, ali neizmjerno nježno. Ma koliko čvrsto ili milo držala, jecala, tiho ili glasno, ljudi sami odluče uplivati u maglu. A ja ostajem gledati sa doka, čekati nemogući povratak...
Todos os Direitos Reservados
#2
rapmonster
WpChevronRight
Junte-se a maior comunidade de histórias do mundoTenha recomendações personalizadas, guarde as suas histórias favoritas na sua biblioteca e comente e vote para expandir a sua comunidade.
Illustration

Talvez você também goste

  • PRODANA 🦋
  • Samo nekoliko godina
  • PRAVILA ✨
  • Njegova opsesija
  • Ruski div
  • Dobra devojčica
  • Znam sa kim spavaš
  • Граница издржљивости
  • PRE NEGO ŠTO SAM TE UPOZNALA
  • Vlasnica mog srca

"Jedna noć. Jedna večera. Jedan potpis mog oca bio je dovoljan da moj život prestane da bude moj. Ja sam Anđela Nikolić, i večeras sam postala vlasništvo čovjeka kog se cio grad plaši. Prodana sam da bih spasila one koji su me izdali." Kako je moguće da te izdaju oni koji bi trebali najviše da te vole? Zovem se Anđela Nikolić i cijeli život sam hodala po mermeru naše vile, a sanjala o tome kako bi bilo hodati bosa po travi, negdje gdje me niko ne poznaje. Dok je moj brat Marko uživao u ulozi savršenog nasljednika, trošeći sate na priče o berzi i skupim automobilima, ja sam bila ona koja bi radije obukla staru duksericu i pobjegla u najdalji ugao vrta s knjigom u rukama. Bili smo bogati, to je bilo neosporno, ali za mene je to bogatstvo bilo teret. Dok su roditelji mjerili uspjeh visinom ugleda, ja sam bila ona koja je bježala iz tog zlatnog kaveza. Nikada me nije zanimalo ko ima koliko miliona; željela sam samo običan život, bez lažnih osmijeha i skupih haljina koje su me gušile. Mislila sam da smo porodica. Mislila sam da smo sigurni dok god imamo jedni druge. A onda se desila ta večera. Jedan miran porodični obrok pretvorio se u pijacu na kojoj sam ja bila glavna roba. Gledala sam u oca, čekajući da me zaštiti. Gledala sam u Marka, brata s kojim sam dijelila sve tajne, čekajući da podigne glas. Ali sjedili su u tišini. Ta tišina me je boljela više od bilo koje uvrede. U svijetu gdje se čast kupuje, a ponos mjeri u ciframa, shvatila sam da sam za njih bila samo osiguranje. Zadnji novčić u njihovom praznom džepu. Kažu da pravi roditelji daju sve, pa i posljednji otkucaj srca, da bi njihova djeca poletjela. Moji su uradili suprotno. Odsjekli su mi krila da bi njima zakrpili svoje rupe. Neki roditelji daju sve za svoju djecu, a moji su mene prodali kao najobičniju krpu."

Mais detalhes
WpActionLinkDiretrizes de Conteúdo