William Shakespeare - Kralj Lear

Tragedija Williama Shakespearea Kralj Lear (King Lear) smatra se za jedno od njegovih najvećih djela. Naslovni lik u njoj završava u ludilu i tragičnoj smrti zbog svojih odluka i pogrešaka: svoje je kraljevstvo razdijelio kćerima na temelju njihovog laskanja.

Temelji se na staroj legendi o Leiru, polu-legendarnom keltskom kralju Britanije iz vremena prije rimskog osvajanja. Shakespeare je koristio više izvora, od kojih je najvažniji The Chronicles of England, Scotlande, and Irelande (1587) Raphaela Holinsheda. Legenda o Learu bila je dobro poznata prosječnom elizabetanskom posjetitelju kazališta.

Kralj Lear je najvjerojatnije nastao između 1603. i 1606. godine. Prva je verzija tiskana u quarto izdanju 1608. godine, ponovno 1618. godine, a izmijenjena verzija uključena je u "first folio" izdanje sabranih Shakespeareovih drama 1623. godine. Izvedena je prvi put 26. prosinca 1606. godine. U izvornom obliku igrala se nakon restauracije i ponovnog otvaranja kazališta sve do 1675. godine. U nekoliko sljedećih stoljeća Kralj Lear se postavljao u adaptiranim verzijama, koje su imale sretan kraj: završavale su brakom Cordelije i Edgara, a Lear ne bi umro nego bi se vratio na prijestolje. Drama postaje "nepodobna" krajem 18. i početkom 19. stoljeća, jer je tadašnji engleski kralj George III patio od mentalne bolesti. Konačno 1838. godine ponovno se igra u izvornoj Shakespeareovoj verziji. Za ponajbolju izvedbu Kralja Leara u 20. stoljeću smatra se ona iz 1962. u režiji Petera Brooka i sa Paulom Scofieldom u naslovnoj ulozi, koja je 1971. godine prenesena i na film. Leara su igrali brojni poznati glumci kao što su Laurence Olivier, Orson Welles, James Earl Jones, Anthony Hopkins, Christopher Plummer, Ian McKellen, Kevin Kline, a u Hrvatskoj Rade Šerbedžija, u poznatoj izvedbi ove drame Kazališta Ulysses u režiji Lenke Udovički, koja je 2001. godine premijerno izvedena na Brijunima i koja se izvodi cijelo desetljeće.