„Uvijek ću te voljeti, čak i onda kada moji postupci govore drugačije."-netko tko je uspio povrijediti dio svoga srca, prije nego što je shvatio da ga voli. Onaj koji je varao jednako dobro kao što je i ljubio, uspio je slomiti anđeosku dušu na milijun sitnih komadića. Slomljenost je teško, gotovo nemoguće ponovno sastaviti ili barem približno vratiti u prvobitni oblik. Uvijek će biti vidljivi tragovi spojenih dijelova kao teški i brdoviti put slomljenikova srca.
„Uvijek ću te mrziti čak i onda kada moje usne govore suprotno."- netko tko je upoznao i zavolio stranca. Taj stranac je ljubio s maskom, pričao s maskom i volio s maskom. Kada je maska pala, ostalo je samo blijedo nepoznato lice i koža. Stranac je ostao stranac, a vollitelj je postao slomljenik i mrzitelj svog voljenika.
On je njoj posvetio svaku napisanu ljubavnu pjesmu, svaku izgovorenu riječ, svaki osmijeh i poljubac, a ona njemu hladne poglede, bijes i uništenje sebe.
Zaljubljenike je odvojenost činila dovoljno usamljenim i tužnim, a ljubav nedovoljno složnim i upornim da pređu svako neslaganje.
Bila je njegova jedina ljubav. Neko za kim je patio cijeli život. Bila je ona koja zbog koje je srce brže kucalo, a onaj stomak se uvrtao. Bila je ona koju je volio više od sebe, a zbog gluposti I mladosti ju je izgubio. Bila je ona prava. Neponovljiva. Jedina.