Sve je radila kako joj je rečeno. Školovala se u najprestižnijim školama - od Ženskog liceja 'Engleskih gospođica' u Budimpešti, do Višeg vaspitnog zavoda u Beču. Đurđija Dunđerski, od milošte Đurđa, nije bila obična devojka. Bila je najmlađa ćerka Đorđa Đoke Dunđerskog i Olge, rođene Martinović. Za nju su govorili da je anđeo na zemlji. Ili duh. Zavisi koga pitate. Dok su njene vršnjakinje jurile za položajem, Đurđa je tražila samo jedno - karakter. Nije je zanimalo bogatstvo, iako je odrastala u svetu koji ga je posedovao u izobilju. A onda je došao rat. Sve što je poznavala pretvorilo se u prah i pepeo. Fabrike, imanja, dvorci - sve je nacionalizovano. Đurđa je to podnela mirno, kao da je oduvek znala da svet nije večan. Ali, 1951. godina donela je leto koje će promeniti sve. A to nije bila samo nacionalizacija.
More details