Ovo je kratka priča o sretnim i tužnim trenucima života, te onima između. Priča koja govori koliko se ponekad izgubimo u boli, da zaboravimo tko smo i koliko se boja krije u nama. Priča je to o djevojci čija se raskošna paleta, svela na monotono sivilo i crnilo. Prolazeći kroz nekoliko vrata, pokušat će otpustiti sve utege prošlosti i možda, samo možda, otkrit će da se u njoj još uvijek krije cijeli spektar boja.
Priču također možete pročitati i na web stranici: www.dvaboema.com
Kad je ponestalo suza i glasa, okrenuli su leđa jedno drugome.
Postali su još veći stranci i oštriji suparnici.
No je li sve gotovo?
Mogu li se mržnja, ljutnja i krivnja pretvoriti u nešto toplo i lijepo poput prijateljstva?