Ovdje sam jer sam nekad zaista volio pisati i pisanje mi je značilo puno više nego sada. U trenutku dok pišem ovaj opis, nalazim se u situacij u kojoj polagano shvaćam da je pogrešno čekati inspiraciju i da je pisanje stvar izbora.
Ako izađemo vani, otvorimo oči i odlučimo ostaviti sebe u prostoriji iz koje smo izašli, doživjet ćemo proljeće i uživat u njemu.
Pjesme koje namjeravam objaviti u ovoj zbirci će biti različitih vrsta i sasvim sam svjestan da će dosta toga što se ovdje nađe biti ili nejasno ili loše napisano.
Cilj mi je pisati, doživjeti ono što se događa i ne ostaviti to samo za sebe.
Ako netko bude kojim slučajem htio da objasnim ono što je pjesnik htio reći, učinit ću to.
Zar mogu da te volim ili ne volim?
Zar mogu to ja da biram?
Znas i sam koliko te volim, ova ljubav me najvise boli, i kad zaraste ova rana proci ce jos jedna godima dana.
U sjecanje tebi disem i po bjelim papirima ti pisem.
Ti nikad neces biti sam, to dobro znaj.