Slomljen ✔

Treća knjiga u sagi o Robinsonovima

Ona, učenica za primjer, uvijek sa osmjehom koji je bio kao obasjan suncem, i on, enigma umotana u modrice i ožiljke. Njihovi svjetovi su se sudarili, i svemir je stao.

Ona je bila devojka koja je nosila smijeh kao drugu kožu. Njene sveske su bile prepune uredno ispisanih jednačina, a njen smijeh je odjekivao hodnicima. Profesori su je obožavali; drugovi iz razreda je poštovali.

On je bio momak kojeg je tama prigrlila odavno. Oči su mu nosile težinu vijekova, a šake su uvijek bila krvave. Niko se nije usudio da mu priđe; plašili su se ponora koji se kovitlao u njemu.

Ruke su mu bile krvave, a pogled mu je probio njenu dušu. Nije se trgnula. Umjesto toga, ponudila mu je osmijeh - lijek za koji nije ni znao da mu je bio potreban i jedini koji je mogao da mu pomogne.

Njihova ljubavna priča nikada nije bila "dobra" u konvencionalnom smislu. Ali bila je divlja, električna i urezana u zvijezde. A ponekad je upravo to dovoljno.