Ben bu kadar çok seviyorum
- Reads 1
- Votes 0
- Parts 1
Tagsdert
Aşk
All Rights Reserved
Join the largest storytelling communityGet personalized story recommendations, save your favourites to your library, and comment and vote to grow your community.
You may also like
Okidač boje pepela
Jedna tiha noć, jedan pucanj pištolja i nekoliko vriskova bili su dovoljni da promjene čitav njen život. June Aldred imala je jedanaest kada su joj roditelji ubijeni i kada je poput trofeja odvučena od svega što joj je ikada bilo poznato te prisiljena živjeti upravo s onim ljudima koji su zaslužni za smrt jedinih osoba koje je ikada mogla zvati domom. Ulazi u svijet bandi, alkohola i slomljenih srca. Ubrzo joj postaje jasno da je jedini izlaz iz takvog života smrt. A kada uz sve to otkrije da ima posebnu sposobnost da vidi osjećaje drugih ljudi u obliku boja koje ih prate, shvaća da ne smije vjerovati nikome osim samoj sebi. Unatoč tome, zaljubljuje se u Liama Tatea, dečka koji joj ubrzo nakon toga slama srce. Tada odluči podići visok zid oko sebe, ali shvati da se on slama kada upozna Samuela Hunta, dečka s aurom obojanom u dugu. U nakani da sazna što se krije ispod njegove maske, June će krenuti u bitku, najtežu od svih; onu sa vlastitim umom. U svijetu u kojemu čudovišta vladaju, poljubac razara, a svaki krivi potez ubija, morat će odigrati karte najbolje što zna. U protivnom će napokon iz prve ruke saznati odgovor pitanje koje ju godinama muči; zašto je smrt obojana u pepeo?Complete
Kad prestanem disati
Kad prestanem disati ... da... koliko samo brodova prestanu disati...prestanu ploviti dugačkim okeanima..a šta je sa nama... šta se dešava sa nama kada mi prestanemo disati?
Denki Y Yo
Denki y yo
Ja sanjam polarnu svjetlost
"Bila sam prašina i sjena, ispunjena mržnjom. U vremenu koje nije prolazilo i prostoru koji je uvijek ostajao bijel i i nosio masku nježnosti, gledala sam na sebe kao na mrtvaca. Imala sam svoj kostur, ali ne i vitalnost. Imala sam pravo nadati se, ali prepustila sam se beznađu. Osjećaji su postajali otrov i uskoro sam priželjkivala zaboraviti svoje ime jer je sve ostalo već bilo izgubljeno. Da nije bilo Nicholasa, ne bih te noći izvadila šator. Legla bih na zemlju. Na svjetleću, mokru, tvrdu zemlju i pustila da me hladnoća ogoli i da mi se zvijezde smiju, ali samo one koje još dugo vremena neće pasti. One druge, samoubojice, dijelile bi moje suze i pružale mi ruke. Možda bih tada, prvi put u životu, osjećala da negdje pripadam." Florence, obavijena tugom i srdžbom, bježi iz kraljevstva svoga oca i kreće prema kraljevstvu svoje majke. No najteže putovanje bit će ono u njoj; Florence će ono trulo i prazno pokušati pretvoriti u nešto čisto i blistavo. Florence sanja o polarnim svjetlima. Ova priča zahtijeva dobro poznavanje latinskoga jezika. Šalim se :) U njoj se nalazi nekoliko fraza na latinskom, ali za svaku se prijevod može naći na internetu. Slika na naslovnici nije moja, već je preuzeta s Tumblr-a.Complete
Content Guidelines