Jos jedan klasican dan u Parizu se opet zavrsio legla sam u krevet. Moj prozor gleda direktno na toranj, pogled je predivan. sutra je kraj leta i pocetak nocnih mora, ove godine moj cilj je da ostanem neprimetna za drugare, pa cak i profesore.
Prolazim skolom i vidim decaka koji mi se na prvi pogled svideo. Gledam ga svaki dan... Ta predivna kosa oci stil, divan je.
3 nedelje kasnije saznajem da imam rak pluca i da se doktori bore za moj zivot.😪😖😖Kasnije doktori mi saopstavahu da cu umreti za 1.5 mesec. Bolnicke dane provodim gledajuci njegove fotke i sve se vise zaljubljujem. Nakon par dana u moju bolnicku sobu dolazi on, Alek.
On svakog dana dolazi da me posecuje. predzadnji dan me je pljubio a vec sledeceg dana (zadnjeg na ovom svetu😖😪💔) on mi kaze da i on ima rak, ali srca. I on ce dans umreti nase zadnje reci bile su "ovde nismo uspeli vidimo se za 2,3 minuta u drugom svetu. Mozda se budemo nasli" uhvatio mi je ruku. Tada je moje srce stalo a i njegovo. zajedno na ovom i onom svetu. 🤞🤞
Samo nebo je granica 💙💙💙🤞❤!!!