Trenutno sjedim na krevetu,sa gitarom u rukama.
Uzela sam telefon,upalila lajv na instagram,i počela sam pjevati izabrala sam "Utopia - Breskvica"
Za nekoliko minuta već stotine ljudi je bilo u mome lajvu.
Ja:"Samo neka gori grad,svaka priča,svaka bol do temelja,sve nestaje sem tvoga imena,ostaće u mojim mislima.
I koda noć je sama,ja samo tebe sanjam,i neka nema kraja,jer previše stvarna.
Moja utopia,bezvredna je bez nas,u noćima bez sna,shvatila sam da"
Nakon što sam odojevala maleni djelić pjesme,ostavila sam gitaru po strani i krenula čitati komentare koje su pisali.
-Osmijeh mi se nacrtao na licu kada sam vidjela da je David ušao u lajv.
David je moja dugogodišnja simpatija,simpatija zbog koje sam plakala kao kiša svaki put kad bi vidjela da ljubi neku drugu,kad bi me uvrijedio činjenicom da nemam oca,kada bi me izazivao da sam najružnija,najdeblja.
Ali te djevojke više nema,ta djevojka više ne postoji,ta djevojka se promijenila.
Raspust je bio dva mjeseca,svaki dan sam išla u teretanu,u kojoj sam provodila pola dana,više nisam ružna,pustila sam kosu do pola leđa je.
Pogledala sam u komentare,samo je ostavio srce.