,,Sedim tako i razmišljam kako nam je bilo lepo..."- poče pjesma na radiju.Kroz moju glavu prolete milion sjećanja. Pa stvarno nam je bilo lijepo. Koliko lijepih uspomena imam, toliko imam i onih loših. Kao npr. kada me je ostavila, a nije mi ništa rekla. Samo je nestala. Tog dana je ponijela i moje srce sa njom. Koliko boli kada mislim na nju. Ali ja nonstop mislim na nju, znači mene stalno boli. Već su prošle dvije godine a ja i dalje umirem za njom. Koliko god se trudio da ne mislim na nju, ona je tu. Pod kožu, duboko i nema namjeru da me ostavi na miru. Ah te njene plave oči, ah ta bijela koža kao snijeg. Bože moj, zar ću je ja ikad preboljeti?
All Rights Reserved