Godine 1941. Stajinova vojska ubila je moga oca. Imala sam samo 8 godina kada sam bila prinuđena zajedno sa drugom djecom gledati kako Stajinov vojnik kroz osmjeh malim nožem prerezuje vrat moga oca. Mislila sam da je moj otac mnogo jači od da ga jedan mali nož neće poraziti, ali nažalost nismo mogli da uradimo ništa da bolnu istinu promijenimo. Dječak pored mene, sigurno 6 godina stariji mi da nadu u bolje sutra. Izgovara samo dvi rečenicu "Pojavit ću se u tvom životu onda kada se budeš najmanje nadala. Bit ću uz tebe onda kada mislila da si sama na svjetu"prije nego ga vojnici odvlače zajedno sa dugim dječacima. Tada, nisam razmišljala hoću li ja preživjeti, bilo mi je bitno da on ostane živ da bi jednoga dana.... Da li će se njih dvoje ponovo sresti i kako? Kako je izgledalo njihovo preživljavanje i da li je samo jedan susret potreban da vam se neko ureže duboko u srce i sjećanje ?