Guilt(Vina)

Guilt(Vina)

  • WpView
    Leituras 111
  • WpVote
    Votos 4
  • WpPart
    Capítulos 8
WpMetadataReadEm andamento1h 21m
WpMetadataNoticeÚltima atualização sex, dez 4, 2020
Život nije uvek ružičast, pun leptira i duge. Život može biti okrutan i ponekad težak. Na nama je da se borimo, opstanemo i ako pokušamo - možemo to promeniti. Ali ko je odgovoran za naše živote? Naši roditelji? Deca? Naši prijatelji? Ne...... Krivica je uvek vaša. Jer ako želite promenu, ako želite da hodate stazom zvanom "život", vi ste jedina osoba koja to mora da uradi. To je vaš izbor. Vaš potez. To je vaša odgovornost. I prihvatite to! Ali pazite, slika koju imate o sebi u budućnosti >zavisi od akcije koje preduzimate danas.
Todos os Direitos Reservados
#630
betrayel
WpChevronRight
Junte-se a maior comunidade de histórias do mundoTenha recomendações personalizadas, guarde as suas histórias favoritas na sua biblioteca e comente e vote para expandir a sua comunidade.
Illustration

Talvez você também goste

  • RAZBACANI POLJUBPCI
  • „Poslednji put" - Završena
  • Ve stínu neonů
  • MEU FUTURO
  • Zapetljane duše
  • SISTER Of The MAFIA
  • Wounds & Scars | Break The Cycle
  • Krev na mikině, city v srdci /w Yzomandias, NikTendo
  • Někdy stačí zůstat

𝐒𝐄𝐁𝐀𝐒𝐓𝐈𝐀𝐍 𝐀𝐋𝐂𝐎𝐓𝐓 Ona je najtiši haos koji sam ikada poželeo da zadržim. Nisam znao da gledanje nečijih ramena kako se tresu od smeha može da ti utera takav nemir pod kožu. Da jedan pogled može da ti izbriše dane, da jedna žena može da postane sve - čak i ono što nikada nisi tražio. Ona ne zna da mi je nered u njenom pogledu postao dom. Ne zna da bih, ako zatreba, izgoreo sve što jesam samo da je vidim kako stoji netaknuta. Jer, postoji trenutak između jednog otkucaja srca i sledećeg, i u njemu, uvek, postoji ona. 𝐄𝐕𝐄𝐋𝐘𝐍 𝐌𝐎𝐍𝐓𝐂𝐋𝐀𝐈𝐑 Kad me pogleda, svet staje. Ne zato što je lep, a jeste, već zato što u njegovom pogledu nema laži. U njemu vidiš sve. I u tom pogledu, ja stojim. Kao nešto što nikada nije očekivao da zasluži. Jer njega voliš kao greh u koji svesno ulaziš. Kao vatru koja boli, ali bez koje ne znaš kako da dišeš. I možda nikada nećemo znati kako da budemo obični. Ali ni ne nožemo biti. Jer mu je moje srce leglo u šake kao da je tamo oduvek pripadalo.

Mais detalhes
WpActionLinkDiretrizes de Conteúdo