,,Zvao si me?"
,,Moramo da razgovaramo." Kaže hladno, zbunjujući me ali kimnem.
,,To sam shvatila. Šta se dešava?" Pitam i on uzdahne, kao da je tužan, a izgledajući žalostan.
,,Pokušao sam da ih ubedim da ovo nije način ali, nisu me slušali." Kaže polako i ja se zaledim u mestu, sužavajući oči.
,,O čemu-" začepim usta kako nas okruži deset ili više mupkaraca, svi sa crnim maskama i ogrtačima, a mačevi u njihovim rukama.
,,Žao mi je Katarina." Polako se povuče kako moje oči sevnu besno, a kukavica ispred mene se izgubi iza naoružanih ljudi. Ono što me prestravi je zlatni emblem na njihovim ogrtačima i mačevima.
Danica.
ꨄ︎☾︎𝚉𝙰𝚅𝚁𝚂𝙴𝙽𝙾☽︎ꨄ︎
Izgubljeni grad, mesto gde natprirodni mogu da žive slobodno i bez straha od lovaca. Ljudi ne mogu da uđu u grad, ali šta će se desiti kada tu živi čovek. Devojka bez moći, sa natprirodnom sudbinom.
Da li će na vreme shvatiti šta je i ovladati svojim moćima ili će zajedno sa svojim prijateljima nestati u borbi sa vremenom?