Sanjarenje.To je ono što svi mi radimo.Sanjamo o nekom boljem životu,životu u kojem je sve nekako bolje,nema nikoga da nam kvari onaj jedan jedini trenutak sreće,onaj trenutak u kojem se iskreno smijemo.Sanjamo da su svi tu,svaka porodica je na okupu..Ali Teressa nije o tome sanjala.Maštala je o svijetu u kojem svaka mrtva osoba može da se vrati na zemlju u bilo kojem trenutku,najviše zbog njenog oca kojeg je izgubila kada je imala samo trinaest godina.Kako ga je samo željela vidjeti,još jednom zagrliti,još jednom mu reći koliko ga voli.Ali to je bio onaj svijet, stvaran samo u mašti i knjigama,ona je redovno čitala.I tada je puštala mašti na volju,na prozorskoj dasci gdje su bila dva jastuka sa jedne strane gdje bi naslanjala svoja leđa,i uživala u predivnom životu nekog tinejdžera iz knjige.Uvijek je mislila kako su svi imali pravedniji život od nje.Pa čak i likovi iz knjiga.Nikada je nije privlačila tehnologija, posebno je nisu privlačili filmovi.
Mislila je da je to sat potraćenog vremena,umjesto gledanja filmova koji traju sat i po,ona je za to vrijeme tri debele knjige mogla pročitati,jer je svoje čitanje tako dobro istrenirala,iako pomno svaku riječ čita,i po nekoliko puta jednu rečenicu,čitala je jako brzo,ni jednu jedinu knjigu nije čitala po dva puta,jedino ako je knjiga imala posebno značenje za nju,tek onda.Ali i tada jedva. Jedino jednu posebnu knjigu čitala bi svaki put kada bi krenula leći u krevet,to je knjiga koju je njen otac napisao.
Upoznajte tinejđericu Teressu Miller, koja ima sedamnaest godina. Sa trinaest godina gubi oca, a sa dvije godine majku.Mislite li vi da jedna obićna šetnja šumom može promjeniti vaš život iz korijenja?Nije ni Tessa,ali ipak desila se drastična promjena.All Rights Reserved