zb(i)rka poezije?

dječaku očiju boje proljetne trave koji posta muškarac, bez znanja da mi još u srcu pleše Hvala @austenka na coveru !

Osjećaji pretočeni u riječi. Najbolje što znam. Bez reda. [ poezija ]

Jos jedna uplakana dusa...

postoji jedna velika zgrada, ljudi žive u njoj, dolaze i odlaze. u podrum se nitko ne usudi ući. nema svjetla, nitko se ne usudi promijeniti žaruljicu. ne usude se čak ni pokucati na vrata toga podruma. ja sam zgrada, i vi samo što ne prođete kroz vrata, u moj podrum.

Zar mogu da te volim ili ne volim? Zar mogu to ja da biram? Znas i sam koliko te volim, ova ljubav me najvise boli, i kad zaraste ova rana proci ce jos jedna godima dana. U sjecanje tebi disem i po bjelim papirima ti pisem. Ti nikad neces biti sam, to dobro znaj.

Pišem ono što mi je na duši. Šta god mi padne na pamet. Nisu sve iste osobe koje sam spomenula. Nisam ekstra talentovana ali šta je tu je.

Sve što ti nikada nisam rekla.

Šta mi sve imamo u nama...pa i burek i ćevapi ..i ...i....i.... ma ima svega...

"I don't want anyone to hold back who they are. It's not okay... it's not a good thing" ― Connor Franta