Prošla je godina... A i dalje se sećam kao da je juče bilo... Otišao je, ostavio me... Neće se više vraćati... O čemu pričam? Pričam o mom ocu koji je preminuo... Bio mi je sve, i napustio me... Njegovu smrt ne mogu tek tako da zaboravim... A na današnji dan, tačno je prošla jedna godina od kako je umro... Razmišljanje mi prekine otvaranje vrata. Moja mama.
Mama:Dušo, siđi na sekundu...
Sišla sam i za stolom su sedeli neki čovek i žena.
Ja:Šta se dešava?
Mama:Sedi...
Xxx:Ja sam Tara, ovo je moj muž Dario.
Ja:Bez uvrede, ali... Šta hoćete?
Mama:Slušaj draga... Nisam htela da ti govorim ovo i da te brinem... Ali... Znaš vreme kad je tvoj otac bio u velikim dugovima?
Ja:Kakve veze on ima sa bilo čime?!
Mrzela sam uvek kad bi ga neko spomenuo... Bio je najbolji tata na svetu, zato i hoću da ga zaboravim...
Dario:Tvoj otac mi je dugovao dosta novca... Jednostavno nije mogao da pokrije sve to i pa... Ponudio je dogovor.
Ja:Kakav dogovor i kakve ja veze imam s njim?!
Samo sam se nadala da ne bude ono čega sam se plašila...
Tara:Vidiš... Mi imamo sina i... Tvoj otac je, umesto novca, rekao da se vas dvoje uzmete...
Ja:Mislite na brak?!
U magnovenju ugleda tamnu gomilu uvojaka u ravni njegovih grudi i par ruku sa ubrusima koje pokušavaju sprečiti katastrofu. Viknu u telefon tresnuvši ga na šank i besno odgurnu vitku figuru pokazujući rukom da stane. Bledo lice devojke sa očima boje divljih kupina pune straha i stida zbog nespretnosti nisu bili dovoljni da omekšaju i onako njegovo izritirano rasploženje.
Sama njegova pojava bila je zastrašujuća.
Da li će sudbina ponovo spojiti "narcisa" i "trapavu klinku" u opkladi izrečenoj u trenutku slabosti?