"Do pre mesec dana sam bila žena čoveka ispred kog su svi drhtali, a sad očajnički zovem u pomoć dok klečim pored njegovog tela."
Na Balkanu nemate o mnogo čemu pisati, sem o devojkama koje su stavile cenu na čelo, i o momcima koji su stavili pištolj za pojas.
Antonija je devojka iz Zagreba, čija je majka, zajedno sa svojim mužem, pobegla pre dvadeset pet godina iz Beograda zbog tragične sudbine koja ju je zadesila. Antonija završava u Beogradu i udaje se za Teodora, beogradskog kriminalca. Oduvek je znao da će oženiti Antoniju, makar morao da je otme.
Neslaganje sa ocem, zatim sa majkom, gubitak bebe, smrt prvog muža koji umire pod njenim nogama, otmice, kriminalna banda, ubistva, kao i smrt drugog muža koji joj umire na rukama, događaji su koji su joj se dogodili do dvadeset i treće godine.
Nakon smrti Teodora, i cele te kriminalne grupe, volju za životom joj daje osveta i zbog nje ostaje u Beogradu.
Odujstajemo lako, ali sta ako nasa dusa ne zeli da odustane od necega cak i nakon traume?
Da li ste spremni da damo i poslednji atom snage da bi ostvarili nesto? Akihiro jeste, ali na koji nacin?