Imamo li još dva minuta?

Imamo li još dva minuta?

  • WpView
    Reads 292
  • WpVote
    Votes 26
  • WpPart
    Parts 1
WpMetadataReadOngoing
WpMetadataNoticeLast published Fri, Dec 18, 2020
Žao mi je što moraš da odeš. Od samog početka sam znala da će taj dan doći, ali sam ti se ipak predala. Nije mi žao. Shvatila sam mnoge stvari tokom našeg poznanstva. Pomogao si mi da prihvatim sebe takvu kakva jesam. Da razumem život. Po prvi put sam osetila kako je to biti voljen. Pružila sam ti svoje polomljeno srce, ali si imao strpljenja. Sklapao si deo po deo poput neke slagalice. Razumeo si me. Zato te nikada i neću zaboraviti. Bio si jedini koji je imao strpljenja i želje da me voli. Zbog toga ćeš mi zauvek biti poseban, i sa ponosom ću te nositi u srcu gde god nas život odveo. Pa makar se i rastali danas, ovde. Moje srce, koje si sam sastavio, će zauvek pripadati tebi.
All Rights Reserved
#91
crnagora
WpChevronRight
Join the largest storytelling communityGet personalized story recommendations, save your favourites to your library, and comment and vote to grow your community.
Illustration

You may also like

  • Nobody needs to know
  • Zabranjena ljubav
  • Iskusniji🔚
  • The Hidden World
  • Volim te !
  • Samo Budi Tu❕❕❕
  • Između dva kopa
  • Pazi da se ne zaljubiš
  • The Hidden World 2
  • "Moguće je sve što nije nemoguće"

Mina je bila, naizgled, veoma prosečna devojka. Odličan učenik kao I odbojkašica iz prvog tima. Nije bila popularna, nije izlazila, imala momke I radila sve ono što su radile današnje devojke. Bila je povučena, I pomalo nevidljiva. Akcenat je na onom 'naizgled' Ispod cele te fasade, ležale su brojne tajne. A ona najsočnija I najveća, bio je jedan jedini - Uroš Lazarević. To je onaj lik, za kojim pola škole balavi a druga polovina ga se boji. Sa svojim tamnim očima, aurom lošeg dečka I osmehom od million dolara, svaka devojka bi pala na njega. Bio je glavni 'bad boy' škole, I sasvim slučajno, Minin polu brat. ~*~ ''Biće zanimljiva noć, ha?'' Okrenem se i vidim Uroša naslonjenog na zid,sa rukama prekrštenim na grudima. Očigledno je čuo da ću da prespavam kod Filipa. ''Mmm,možda..'' - Kažem zavodljivim glasom,namerno ga izazivajući. Ni ne shvatim u kom trenutku se našao ispred mene i pribio me uza zid. Torba mi je ispala na pod, a on je zavukao ruke na zadnju stranu mojih butina, podigao me tako da moram da obavijem noge oko njegovog struka. Ledja mi je držao pribijena uza zid. "Uroše..šta to radiš?" Ruke je postavio na moju zadnjicu da bi mogao da održi ravnotežu, ali to nije bilo potrebno, pored njegovog pogleda koji me je držao apsolutno na mestu. Od jednom, grubo je spojio njegove kukove s mojima. "Ja sam tu bio prvi. Prvo je meni pripalo. Moje će i ostati." Prosiktao je dok me je gledao u oči, još jednom nam grubo spajajući karlice. "Razumeš?!" ~*~ Napomena: Ova priča već postoji na instagram profilu nas._san , gde sam je pisala dok sam bila adminka. Ovo je editovana verzija te priče.

More details
WpActionLinkContent Guidelines