
- Pred mojim ocima je tada bio samo tvoj izgled otpozadi, posle je to postalo nešto više. - rekao je onako tuzno, kajući se. Lice mu je na prvu izgledalo bez emocija, ali poznavala sam ga bolje od svih. Znala sam da mu je krivo. Nije vise bio u stanju da place. Rukom sam mu presla preko obraza, preko osusenih suza i osusene krvi. - Mozda cu nekad preci preko ponosa i mozda cu ti oprostiti. - rekla sam, odmakla se, okrenula i posla svojim putem.All Rights Reserved