Building wals

Još kao mala gledala sam majku kako pati. Također gledala sam i kako uništava oca. Svakim danom postajala je sve slabija duhovno, ali i luđa. Nikad ga zapravo nije voljela. Dani su joj prolazili u mržnji. Svaki dan isti ritual. Moje rođenje bila je njena svijetla točka u životu. Nadjenula mi je ime Katarina. Sve samo sa bi me mogla zvati Kat. Željela je mačku al je nikad nije mogla imati. Bila sam njena nesavršena lutka, u, za nju savršenom svijetu. Bila sam joj predebela. Pokušavala je na
praviti bolju verziju sebe. Smetala joj je moja duga ali ravna smeđa kosa. Moja popunjenija figura. Ja sam za nju bila propali pokušaj i podsjetnik na jadan život. Moja mržnja prema njoj rasla je iz dana u dan. Počela sam ju gledati očima kojima je ona gleda moga oca. A tada. Bilo mi je 17 kada je nestala.