OKOVANO SRCE

Ima li teže stvari na ovome svijetu od toga da okušaš sreću i priznaš svoje osjećaje nekome za koga se ispostavi da te ne gleda ni na približno jednak način? Ako se pita Andreu Vukas, ima. Na primjer, ta osoba ti može biti susjed, najbolji prijatelj tvoga brata i oženiti se neposredno nakon što ti objasni kako vjernost i ljubav i nisu baš na vrhu liste njegovih prioriteta. Osim toga te na primjer može i uvjeriti kako si samo zbunjena i da ćeš s vremenom to lako smetnuti s uma.

Ti mu čak možeš i povjerovati i truditi se zametnuti svoje osjećaje toliko jako da preseliš u drugi grad, a kad ni to ne upali, odlučiš povećati udaljenost odlaskom u drugu državu i prekidanjem svake vrste vašeg kontakta.

Ako pak postaneš i glumica lako možeš samu sebe uvjeriti kako je nakon tolike razdvojenosti odglumiti imunost na njega zapravo tek samo mačji kašalj.

Možeš se i pripremiti na svaki zamisliv mogući ishod.No, što učiniti kada te niti jedna stvar vezana za njega ne dočeka u onakvom stanju u kakvom si je zamislila? Onakvom za kakvu si se tako dugo i mukotrpno pripremala?
...Niti jedna jedina...

...Uključujući i njegove osjećaje prema tebi...

"... Ali čuda su takva, dok neodlučno čuče iza najskrivenijih predjela tvoje duše, hraneći se mukom pažljivo tempiraju, sladeći se bolom strpljivo iščekuju jedan specifičan čas...

Radi se o trenutku u kojem čvrsto odlučiš da si spreman odustati, kako bi, baš isključivo tada, odlučila upotrijebiti svoju slatku čaroliju ostvarivanja nemogućeg ..." (A.N)